U predgrađu Pariza, na terenima u Obervilijeu, sport okuplja ljude. Tu je i Salimata Sila.
Ali za razliku od ostalih, Salimata više ne može da igra takmičarski košarku. Nekada talentovana košarkašica, sada je simbol borbe za pravo na jednakost.
U januaru 2023. godine, samo nekoliko minuta pred početak utakmice, dok se zagrijavala, prišao joj je trener i prenio poruku sudije: možeš da igraš, ali moraš da skineš hidžab.
„Zagrijavala sam se 45 minuta sa hidžabom. Sve po pravilima. Niko ništa nije rekao. A onda, dva-tri minuta pred početak, kažu mi da ga moram skinuti. Rekla sam – neću ga skinuti. Ako sam odlučila da ga nosim, onda ga ne skidam“, prisjeća se Salimata.
Nije joj bilo jasno zašto. Cijelu sezonu je igrala s hidžabom – osam utakmica bez ijednog problema. Onda je saznala da je pravilo promijenjeno — tiho, tokom decembarske pauze. Nova odredba Francuske košarkaške federacije zabranjuje sva pokrivala za glavu kao „neprimjerena“ za igru.
Ovo nije izolovan slučaj. Hiljade mladih muslimanki u Francuskoj koje nose hidžab isključene su iz sportskih takmičenja. Pojedini savezi, poput košarkaškog, pozivaju se na načelo sekularizma kako bi zabranili vjerske simbole u sportu.
„Da bismo zadržali sportske vrijednosti, borba protiv vjerske propagande mora se voditi bez slabosti i bez dvosmislenosti“, izjavio je senator Mišel Savan.
U februaru je Senat usvojio nacrt zakona kojim bi se zabranilo nošenje bilo kakvih vjerskih simbola na sportskim takmičenjima. Ukoliko ga usvoji i Donji dom, Francuska će postati prva demokratska zemlja koja uvodi takvu zabranu.
„Koje zemlje danas propisuju obaveznu odjeću za sportistkinje? Avganistan i Iran. I niko drugi. Ako ovaj zakon prođe, Francuska će biti jedina demokratija koja ide tim putem“, upozorava Nikolas Kaden, bivši sekretar Opservatorije za sekularizam.
Ironično, hidžabi koje nose sportistkinje dizajnirani su baš za sport – izrađuju ih najpoznatije svjetske sportske kompanije.
„To su kape, marame, kapuljače – sekularizovani elementi. Zabranjujući njih, samo ćete jačati izolaciju“, dodaje Kaden.
Uprkos svemu, Salimata ne odustaje. Iako više ne igra u nacionalnoj ligi, svakog mjeseca organizuje turnire u predgrađima Pariza – otvorene za sve, bez obzira na izgled, vjeru ili odjeću.
„Kažu da sport služi inkluziji i mirnom suživotu, a onda isključe čitavu grupu žena. Sport je sloboda, posebno za djevojke. Ako vam smeta što muslimanke vidljivo učestvuju u sportu, recite to jasno“, poručuje.
Borba se sada vodi i na evropskom nivou. Francuski Upravni sud podržao je zabranu, ali organizacije za ljudska prava, uključujući Amnesty International, nastavljaju pravnu bitku pred Evropskim sudom za ljudska prava. I dok se mišljenja u sportskoj zajednici razilaze, glasovi podrške rastu — među njima i onaj olimpijskog šampiona Tedija Rinera, koji je osudio ciljanu diskriminaciju.
Salimata Sila ostaje istrajna:
„Ako nas nećete uključiti – mi ćemo uključiti sve.“
Jer ona više nije samo bivša košarkašica. Ona je lice otpora. Lice sporta koji ne isključuje.
![]()
