Zabrinjavajuće: Zablude i tabui o ženskom tijelu utiču da većina djevojčica prestane da se bavi sportom

Zablude i tabui o ženskom tijelu i dalje sprečavaju mnoge djevojčice da ostanu u sportu kada uđu u pubertet — i tako sputavaju razvoj “generacije zdravih i aktivnih žena”, čulo se pred parlamentarnim odborom za ravnopravnost polova u Velikoj Britaniji.

Prema istraživanjima, čak 64% djevojčica zbog toga odustaje od sporta do kraja puberteta.

Stručnjaci upozoravaju da je potrebna potpuna promjena u razumijevanju uticaja sporta na žensko tijelo, ali da je takva promjena moguća – i da bi mogla donijeti ogromne rezultate.

“Ako to uradimo kako treba, bićemo na pobjedničkom putu,” poručila je dr Ema Ros, glavna naučnica u savjetodavnoj kompaniji The Well HQ, koja se bavi ženskim sportom.

“Moramo da razumijemo žensko tijelo – a ne da ga se stidimo”

Baronesa Tani Grej-Tompson, bivša paraolimpijka i jedna od najuticajnijih britanskih sportistkinja, podsjetila je da ni veliki uspjesi elitnih sportistkinja ne znače mnogo ako ne postoje programi koji omogućavaju djevojčicama da ostanu aktivne.

“Iza nas je još jedno fantastično sportsko ljeto, ali potrebno nam je mnogo više od inspirativnih trenutaka – potrebni su nam programi koji traju,” rekla je Grej-Tompson.

“Najvažnije je da stvorimo generaciju zdravih i aktivnih žena. Trenutno 80% njih nije dovoljno fizički aktivno da bi bile zdrave – i to zbog prepreka koje svi poznajemo.”

Ona je istakla i da problemi bezbjednosti, ali i porast nasilja i zlostavljanja u profesionalnom sportu, dodatno utiču na povlačenje djevojčica i mladih žena iz sportskih aktivnosti.

“Sport mora biti prostor u kojem učimo o tijelu – a ne ga skrivamo”

Dr Ros je podsjetila da i mali, svakodnevni problemi mogu imati ogromne posljedice ako se o njima ne govori.

“Sport je idealan prostor da djevojčicama objasnimo kako njihova tijela funkcionišu,” istakla je.

“Znamo da više od polovine djevojčica preskače treninge kada imaju menstruaciju, a isto toliko ih ima probleme sa grudima tokom fizičke aktivnosti – bilo da je riječ o bolu, neprijatnosti ili strahu od osude. Oko 40% djevojčica tokom puberteta doživljava stresnu urinarnu inkontinenciju.”

“Tražimo od djevojčica da koriste svoje tijelo, a kada ono počne da se mijenja, one misle da više ne pripada sportu – jer im niko ne kaže da je to normalno. Ako to promijenimo, bićemo na pravom putu.”

Dr Ros naglašava da ključnu ulogu imaju treneri – koji treba da budu empatični, obrazovani i otvoreni za razgovor.

“Nije lako, ali ne traži novac – traži otvorenost,” kaže ona.

“Svi u tom prostoru moraju se osjećati dovoljno sigurno da pričaju o ovim temama. A često – ne osjećaju se.”