Jovana Ceklić ne može da izabere: Fudbal je ljubav iz djetinjstva, suđenje moja nova ljubav

Jovana Ceklić toliko voli fudbal da i igra i sudi.

Ima samo 19 godina, a može da bira kojoj ljubavi da se posveti, jer je uspješna i kao fudbalerka i kao sutkinja.

“Za sada mi i fudbal i suđenje idu bas dobro. Fudbal je moja ljubav iz djetinstva, suđenje moja nova ljubav – ne pitajte me da biram između dvije ljubavi”, kaže Jovana za Sportfem.

Jovana je kapitenka ŽFK Mladost 2015, a fudbalom se bavi više od deset godina.

To joj je i porodična tradicija – njen tri godine stariji brat Zvonko je dugogodišnji prvotimac Zete, bivši mladi reprezentativac Crne Gore.

“Fudbal igram od prvog razreda osnovne skole rekreativno, a tri godine sam članica Mladosti. Moja cijela porodica je u fudbalu, od malena sam pratila utakmice sa njima. Često sam gledala brata, igrala sa njim”, kaže Jovana.

Zvonko i porodica nisu, međutim, uticali na nju da se ozbiljnije posveti fudbalu…

“I njemu i mom tati fudbal nije bio za djevojke, zbog toga sam i kasnije počela da treniram. Moja upornost je presudila. Brat možda nije bio za to, ali sada uvijek rado daje savjete, a kako igramo na istoj poziciju, najbolje se razumijemo”, kaže Jovana, kojoj je fudbalski uzor Serhio Ramos, pa ne treba bi objašnjavati koju ulogu ima u timu.

Nije, makar do skoro bilo uobičajeno da djevojčice uz Crne Gore biraju fudbal kao sport. I Jovana je trenirala rukomet, ali…

“Ne može se riječima opisati koliko mi fudbal znači, jednostavno me privukao i zavoljela sam. Tri godine sam igrala rukomet i shvatila da to nije sport za mene. Nisam ga igrala srcem. Često sam znala da preskačcem treninge da bih gledala fudbalske utakmice”, iskrena je Jovana.

Priznaje da je u početku bilo neobično…

“Uvijek sam bila jedina djevojčica na terenu, sve dok nisam došla u Mladost. Trebalo mi je malo vremena da se naviknem na rad sa djevojkama”.

Uživa u fudbalu i igri, ali ističe da nije sve baš kako je zamišljala.

“U fudbalu kao i u svakom sportu ima mnogo nepravdi. Mislim da se moje zalaganje nije dovoljno cijenilo. Mnogo puta se događalo da budem jedina na treningu, a da narednu utakmicu počnem na klupi. Nikad nisam dobijala poziv za reprezentaciju. Ja sam, međutim, sve na to gledala pozitivno i motivisalo me da radim jos više i još bolje”.

Paralelno sa igranjem fudbala, počela je i njena karijera sutkinje.

“Suđenjem sam počela da se bavim po preporuci trenera Radoša Markovića, to je bila njegova idejaa. Pomislila sam da bi to bilo dobro, jer sam u sportu koji volim, odlučila sam da probam i jako sam zadovoljna”, kaže Jovana, koja sudi u srednjoj regiji, pjetlićima i pionirima.

“Nisam još spremna da odustanem od fudbala tako da ću još malo da igram, a onda definitivno prelazim samo na suđenje”.

Jovana je, inače, pravi sportski tip – bez treninga, kaže, ne može.

“I kad nisam na treningu sa ekipom, treniram sama ili u teretani. Takođe, pomažem ljudima koji imaju problema sa viškom kilograma, kako da ‘zategnu’ svoje tijelo”, kaže 19-godišnjakinja.