Košarka joj je u genima, bez košarke ne može: Ana Baletić ima novi izazov u Španiji

Ana Baletić je jedna od najboljih crnogorskih košarkašica svih vremena. Članica prvog našeg nacionalnog tima, učesnica evropskih prvenstava…

Za nju košarka nije samo hobi ili posao, već mnogo više, to je njen način života.

Da nije tako ne bi sa punih 36 godina tražila novi sportski izazov. Od prošle sedmice ga je našla u Španiji, u Baskiji – postala je članica ekipe Ausarto iz Barakalda, koji se takmiči u LF2 ligi, trećem rangu španske košarke.

Za klub je dolazak igračice takve reputacije i kvaliteta velika stvar, kao i za baskijske medije, koji su Nikšićanku predstavili  su kao košarkašicu, koja će “svojim poznavanjem igre i strašću prema košarci doprinijeti timu”.  

Prvi dani u novoj sredini nikada nisu laki, a još više ako se to dogodi kasno u sezoni.

Baletić ima izazov da se prilagodi igri saigračica.

„Osjećam se veoma dobro u Barakaldu. Ljudi iz kluba su sjajni prema meni, sa trenerom mogu da pričam o bilo čemu. Djevojke su veoma mlade i zaista mi treba vremena da prepoznam njihov način igre i da one prepoznaju moj“, kazala je Baletić za portal Deia.

Jedan od prvih ciljeva crnogorske igračice jeste da pronađe sredinu, da se prilagodi timu, ali i da se tim prilagodi njoj.

„Na ovom nivou nema toliko sistema ili pravila. U karijeri sam igrala po mnogim sistemima i pravilima. Ali, to je nešto što prihvatam. Čast mi je da pokušam da dam doprinos na ovom nivou igre. Znam da mi neće biti lako, ali pokušaću da dam sve od sebe“, kaže ona.

Baletić je prije potpisa za Ausartu Barakaldo bila bez tima. Lični razlozi su je natjerali da pauzira i ne počne sezonu ni u jednom klubu od početka. Ali, bez sporta u kome uživa nije mogla duže da izdrži.

„Volim košarku, to je moj život. Ne mogu riječima da objasnim kako se osjećam kada idem na trening. To je važno za mene i za cijelu moju porodicu, pošto je moj otac bio dugogodišnji trener, a majka igračica. To je nešto što nosim u krvi“, ističe Ana, kćerka proslavljenog košarkaškog stručnjaka Miodraga Baletića, koji je preminuo u martu prošle godine.

Anina ideja je bila da još jednom uživa u košarci.

„Volim Španiju i Portugal. Moj prvi klub u inostranstvu bila je Saragosa, a to je bilo jedno od najboljih iskustava u mom životu. Nisam znala da li bi bilo najpametnije doći ovdje, bez mnogo vremena da se prilagodim timu, ali situacija sa kovidom je značila da neke odluke moraju da budu drugačije. Prije prihvatanja bilo kakve ponude, uvijek se trudim da što bolje upoznam ekipu i rekli su mi da je Barakaldo dobro mjesto. Zato sam odlučila da dođem, a da sam imala takvu opciju u nekoj drugoj zemlji mislim da ne bih prihvatila“.

Barakaldo je još jedna stanica u njenoj karijeri. Pored Rolinga i Budućnosti, za koje je igrala u Crnoj Gori, te Saragose,  igrala je u Portugalu, Bosni, Srbiji, Litvaniji, Slovačkoj, Poljskoj i Švedskoj.

„Kada sam počela da igram košarku željela sam da putujem, da upoznajem zemlje, ljude i kulture. Da mi košarka pruži život bogat iskustvima“, kaže Crnogorka, koji se sa svakim izazovom uvijek suočava sa istim mentalitetom:

„Kada dođem u bilo koji tim, cilj mi je da budem važan dio, a ne samo broj. Osvojila sam mnogo titula i kada osvojim trofej, to je uvijek novo iskustvo. Srećna sam tada, jer sam dobro uradila svoj posao i imam novu titulu u rukama“, zaključila je.