12 muškaraca na terenu i ona. Najvažniji meč u dosadašnjem dijelu košarkaške sezone u Crnoj Gori donio je šansu Ivani Radinović da bude na centru i dijeli pravdu.
Deset košarkaša i još dvojica kolega sudija u sjajnom finalu Kupa, koje je i jednu ženu gurnulo u prvi plan.
Sport koji ima ogromnu tradiciju u Crnoj Gori posljednjih godina može da se pohvali i damama u ulozi sudija.
Tri ih je na FIBA listi sudija među njima je i Ivana kojoj je suđenje u finalu Kupa između Budućnosti Voli i Mornara još jedno priznanje!
11 godina traje njen sudijski put, posljednjih šest dijeli pravdu u najjačoj seniorskoj ligi u Crnoj Gori.
„Od djetinjstva, igra pod obručima mi je bila omiljeni sport. Kroz školske sportske aktivnosti, ali i redovni 1 na 1 „susreti“ sa mojom sestrom, ljubav i privrženost prema košarci je postajala sve jača. Određene životne okolnosti mi nijesu dozvolile da se kao igrač ozbiljnije bavim košarkom, ali sam na neki način željela da ostvarim svoj san i budem dio košarkaške priče“, kaže Ivana Radinović za „Sportfem“.
2010. je počela da dijeli pravdu na terenu, međutim nije tu krenulo.
„Prije nego što sam odlučila da se oprobam kao sudija, godinama sam bila pomoćni sudija, kako na domaćim, tako i na internacionalnim utakmicama. Do 2010. godine, kada sam otišla na prvi seminar za sudije, u Crnoj Gori su pravdu dijelile svega par žena, od kojih je jedna i moja sestra Karolina. Svakako da mi je njena pomoć i iskustvo mnogo značilo i mnogo lakše sam savladavala prepreke na koje sam nailazila. I dan danas, ona je moj najveći kritičar, ali i uzor. Redovno pratimo jedna drugu, pomažemo i napredujemo. Slobodno mogu reći da je ona velikim dijelom zaslužna za moj sudijski razvoj i FIBA licencu koju sam dobila 2019.godine“, priča nam Radinović.
A put do FIBA licence nije bio lak. Tri klinike morala je da prođe, dvije 2017. u Sarajevu i Troi i treću u Suvoj Reci.
Isplatilo se jer je FIBA odmah nakon što je uvrstila 2019. među arbitre, dala šansu da vodi mečeve kvalifikacija za ženski Eurobasket.
„Biti sudija u bilo kojem sportu je ozbiljan poziv koji zahtijeva punu posvećenost, rad, psihičku i fizičku pripremu i spremnost na bilo koju situaciju na koju možemo da naiđemo kako bi što bolje odreagovali. Na terenu smo svi jednaki, ne postoji muški i ženski sudija, već samo sudija. Glavni akteri utakmice, igrači, kao i treneri, dnevno provode sate u dvoranama, teretanama i slično kako bi se na najbolji način pripremili za prvenstvo u kojem učestvuju. Od nas se traži da na terenu budemo servis koji će pomoći da utakmica protekne u što boljem redu i to važi za sve sudije, bez obzira na pol“, naglašava Radinović.
Ona je u posljednje dvije sezone sudila završnicu Evrokupa za žene. Nedavno je to činila na turniru u Rumuniji.
„Slobodno mogu reći da sam zahvaljujući suđenju psihički sazrela, konstantno podižem svoje samopouzdanje i vjeru u sebe. Suđenje zahtijeva brzo razmišljanje i donošenje odluka u sekundi, što mi je umnogome pomoglo generalno u životu. Osim toga, zahvaljujući ovom poslu omogućeno mi je da putujem u zemlje u koje nikad nisam bila, upoznam nove kulture i ljude“, ističe ona.
Sudije su pod ogromnim pritiskom, posebno u regionu. Finale ABA lige je pokazalo da se često više priča o sudijama nego o igri. Ipak, Ivana Radinović kaže da bi djevojčice trebalo da probaju da uspiju u tom poslu.
„Suđenje završnica takmičenja zahtijeva posebnu psihičku pripremu. Godine rada i truda rezultiraju se tom nominacijom za finalne mečeve. Balkan je posebno područje u kojem je atmosfera na utakmicama često uzavrela, pa čak i ove sezone kada nam je pandemija koronavirusa „ispraznila“ dvorane. Svaki sudija, osim što je obavezan da pravila košarkaške igre ima „u malom prstu“, mora da posjeduje i osjećaj za igru, da bude pristupačan, autoritativan, ali i tolerantan. Svaki početak je težak, ali uz upornost i konstantan rad i strpljenje cilj je lako dostižan. Područje smo sa velikim brojem kvalitetnih sudija, tako da i mlade djevojke koje žele da se bave ovim poslom imaju od koga da uče i uspiju“.
Sudijska i životna ljubav – Ivana Radinović je pronašla sve u košarci
„Sudbina je htjela da mi košarka, osim ljubavi prema istoj, donese i životnu. Moj životni saputnik, Tomi, je takođe FIBA sudija. Interesantno je da smo zajedno polagali za FIBA licencu, na klinikama u Sarajevu (BiH, 2017.) i u Suvoj Reci (Kosovo, 2018.). Još uvijek nismo sudili zajedno, ali ako do toga i dođe, biće zanimljivo gledati ko će voditi glavnu riječ na terenu“, uz osmijeh nam priča Ivana.
Suđenje joj je donijelo i mnogo zanimljivih situacija.
„Kada sam sudila utakmicu mlađih kategorija sa svojom sestrom na početku karijere još nijesam ni imala naviku da držim pištaljku u ustima. Naime, trener jedne podgoričke ekipe je prigovarao mojoj sestri na odluku, a ja sam mu se onako mangupski okrenula i rekla:’Alo bre ne diraj mi sestru’. Izlišno je reći kakav je smijeh nastao u tom momentu“, zaključuje Radinović.
