Na nedavno održanoj manifestaciji Podgorica Millenium Run, prvakinja Crne Gore u maratonu postala je Stojana Brašanac.
Ona je žena koja se trčanjem ne bavi profesionalno, već iz ljubavi, kojoj nije cilj da nadmaši konkurentkinje, već sebe…
Kako je doživjela 42.195 metara “emotivnog, fizičkog i mentalnog rolerkostera”, ispričala je za Vijesti.
“Od vrha do dna, od smijeha do suza, od osjećaja moći do nemoći – sve je to prošlog vikenda prošla Stojana Brašanac na podgoričkom maratonu”, a “hladnoća, vjetar i tamni oblaci je nisu demotivisali”.
Ispričala je da u jednom trenutku bila na ivici da odustane, ali je sama sebi kazala nije ustajala svako jutro u 4 sata da trči, da bi sada odustala.
“Boli i mora da boli, kako mene tako i druge maratonce. Pitala sam se i kako da pogledam sebe u oči sjutra, jer sam stala kada mi je teško? Djelimično ljuta na sebe jer nisam ispunila plan koji je bio zacrtan, prilazim finiš liniji, ali život i maraton su imali spremno iznenađenje za mene…”.
Na kraju je i uspjela, završila je trku i postala šampionka Crne Gore u maratonu.
“Sada sa prijateljima gledam slike. Oni se dive istrčanom maratonu, a ja srećna i ponosna, jer nisam odustala kada je bilo teško i nije išlo po planu. Mnogo sam jača i snažnija nakon ovog maratona”, kaže ona.
Prošle godine u oktobru Stojana Brašanac je trčala 21,5 sati na maratonu “One last standing” na brdu Gorica i stigla do pretrčanih 150 kilometara.
Javili su se novi izazovi, pa je u aprilu ove godine za tri sata i devetnaest minuta maraton u Roterdamu.
“Svakoj trci prilazim ozbiljno i sa mnogo poštovanja. U tome mi pomaže dugogodišnja saradnja sa mojim trenerom Nemanjom Koraćem”, kaže Stojana.
Ubrzo su počele pripreme za maraton u Podgorici.
“Tokom ljetnjih mjeseci trenirala sam u Podgorici, a svi znamo kakve su temperature ljeti. Treninzi su se odvijali uglavnom rano ujutro, a pored priprema morala sam da uskladim poslovne i privatne obaveze”, kazala je Stojana.
Željela je da to bude njena najbolja trka, u svom gradu. I na kraju je bila, iako nije postavila svoje najbolje vrijeme.
Stojana Brašanac je specijalista interne medicine, a u septembru je otišla na subspecijalizaciju kardiologije u Beograd.
Novi grad, okruženje, nepoznate staze za trčanje, ali ista rutina. Radni dan je započinjala trčanjem u 4.30 sati ujutro, odlazila na fakultet, zatim na edukaciju i nakon toga je učila.
“Beograd u 4 sata ujutru nije uopšte privlačan. Magla, mrak, slaba ulična rasvjeta. Sretne se poneki zamišljeni čovjek koji ide na posao, ili ‘pak pijanac koji luta. Ja stavim slušalice u uši, uključim muziku i isključim se. Posvetim se treningu zbog kojeg sam i napustila topli krevet”, kaže ona.
Kaže da se na svakom treningu osjećala spremnije i jače.
“I stvarno sam jedva čekala trku, jer sam mislila da sam najspremnija”, kazala je Stojana Brašanac.
Njen plan je bio novi lični rekord, a pao je u vodu na polovini trke, kada je kako kaže, shvatila da je nemoguće da postigne rezultat iz Roterdama.
Ali, “bezbroj pitanja koja su joj se motala po glavi nestajala su kako je trka odmicala”, a na kraju je postala šampionka Crne Gore u maratonu.
