Ona je simbol jednog cijelog pokreta: Sport nam daje mogućnost da živimo, a ne da se krijemo i spuštamo roletne

Ako se za neku našu sportistkinju može reći da simbolizuje jedan sport, a u ovom slučaju i jedan cijeli pokret – to je Marijana Goranović.

Pionirka paraolimpizma u Crnoj Gori, a zatim i prva “prava” takmičarka i osvajačica medalja na velikim takmičenjima (dva evropska srebra), trostruka paraolimpijka, odlučila je da završi karijeru na kraju 2023. godine.

Oprostila se na emotivan način, na suze natjerala predsjednika Paraolimpijskog komiteta Igora Tomića, podsjetila se početaka o kojima je pričala za Sportfem u avgustu 2021. godine, neposredno pred put u Tokio.

„Kada se samo sjetim kako sam počela – bukvalno iz školskog dvorišta, iz zabave, kako bih se bavila fizičkom aktivnošću. Imala sam 17 godina, bila je to rekreacija. Tada nisam ni znala za paraolimpijski sport. Ali, na prvom takmičenju sam ostvarila dobar rezultat…“, pričala je Marijana.

Bilo je to 2007. godine u Hrvatskoj, a Marijana je već tada umalo izborila nastup na Paraolimpijskim igrama u Pekingu 2008.

„Falilo mi je 12 centimetara“, ističe Marijana.

I tako je krenula „ozbiljnija“ priča.

„Spremali smo se na poljani, sjećam se da je Igor Tomić mjerio moje rezultate drškom od metle“.

Prvi paraolimpijski nastup imala je u Londonu 2012.

„Nosila sam zastavu u Londonu i to je osjećaj koji pamtim. Izaći pred 90 hiljada ljudi, predstavljati svoju zemlju – sjećam se da sam na kratko zastala, pogledala okolo i pomislila: ‘To je to, to je ono o čemu sam maštala’“.

Marijana je svjedok početaka i uspona – danas je Paraolimpijski komitet Crne Gore snažna organizacija, koja nema samo takmičarsku misiju…

„Sada imamo izuzetne uslove, sve nas je više. Mnogo momaka i djevojaka je u takmičenju, ozbiljno se bave sportom. Ne moraju svi da budu šampioni, to nije ni moguće, ali sport nam daje mogućnost da živimo, da se družimo, da putujemo, da širimo vidike i stičemo poznanstva, a ne da se krijemo, da spuštamo roletne… Mene je sport promijenio potpuno, napravio me osobom koja zna da se bori ne samo na takmičenjima, već i u životu“, pričala je Marijana.

Kao neko ko je prošao mnogo toga i ko je kroz paraolimpijski sport stekao reputaciju, Marijana će i nakon završetka karijere ostati u ovoj priči…

„To je moja i želja, ali i obaveza. Ako sam uzor nekome – presrećna sam. I ne krijem da mi prija to što sam uradila nešto zbog čega sam prepoznata. Prija mi kada me ljudi zaustave na ulici, prepoznaju, pruže podršku… Želim da pomognem svima iz našeg paraolimpijskog pokreta da nastave da rade na sebi, da nastave da vježbaju, da se takmiče, da zajedno širimo našu porodicu“, govorila je Marijana prije dvije i po godine.

Paraolimpijski sport ostao je bez šampionke, ali je dobio nekoga ko će znanjem, iskustvom i entuzijazmom doprinijeti širenju misije i poruke…