Niko se ne bavi sportom očekujući da će se povrijediti, ali, nažalost, povrede su dio sporta
Psihološki odgovor sportiste na povredu može ili odložiti ili poboljšati fizički oporavak, a, s druge strane, stid ili stigma mogu spriječiti sportistu koji želi da potraži pomoć.
Kada se sportista oporavlja od povrede, jednostavno pitanje pacijentu kako se mentalno nosi sa tim procesom može da bude izuzetno dragocjeno.
Odmor je sastavni dio fizičkog liječenja. Međutim, za neke sportiste, povreda i odustajanje od sporta mogu izazvati značajne probleme mentalnog zdravlja – najčešće anksioznost, depresiju i poremećaje u ishrani.
Stručna literatura potvrđuje činjenicu da povrede i oporavak od povreda uključuju i tijelo i um. Određeni psihološki odgovori mogu da zakomplikuju proces oporavka, posebno kada je povreda teška ili zahtijeva operaciju. Druge psihološke reakcije mogu da ubrzaju oporavak i pomognu sportisti da se vrati sportu zdrav i snažan.
Zašto je mentalno zdravlje sportiste toliko važno za oporavak od sportskih povreda?
Da bi sportista mogao da bude na optimalnom nivou, mora da bude zdrav i fizički i mentalno. Slavna gimnastičarka Simon Bajls je dodatno učvrstila ovaj stav kada je odlučila da odustane od nekoliko disciplina na Olimpijskim igrama u Tokiju, iako je bila fizički spremna.
Zato je važno paziti na mentalno zdravlje povrijeđenog sportiste, isto kao i na njegovo fizičko zdravlje. Povreda koja izvlači sportistu sa terena na duži period može biti traumatična za nekoga ko je stvorio život isključivo oko sporta. Ako medicinski tim to razumije, onda je i spreman da pomogne pacijentima koji se bore da se vrate sportu.
Kako psihološki faktori mogu uticati na oporavak od sportske povrede?
Potpuni oporavak definišemo kao mogućnost da se vratimo sportu na prethodnom nivou bez novih povreda.
Brojne studije su pokazale da je manja vjerovatnoća da će se povrijeđeni sportisti sa višim nivoom stresa, anksioznosti i straha od ponovne povrede u potpunosti oporaviti.
U jednoj studiji pacijenata koji su se oporavljali od povrede i operacije prednjih ukrštenih ligamenata koljena (ACL), oni sa višim nivoom straha imali su 13 puta veću vjerovatnoću da će doživjeti drugu povredu ACL u roku od dvije godine nakon povratka od onih koji su bili manje uplašeni.
Depresija, uobičajeno iskustvo povrijeđenih sportista, povezana je sa lošijim prognozama o vremenu oporavka, višim nivoima bola i povećanom stopom post-hirurških komplikacija.
Sa druge strane, neki psihološki faktori su povezani sa poboljšanim ishodima. Samopouzdanje i odlučnost, kao i jak sportski identitet (što je sportista uspješniji, to je veća njegova želja da se vrati sportu – primjeri Rafaela Nadala i Endija Mareja), mogu motivisati sportistu da se u potpunosti posveti rehabilitaciji i da se vrati sportu čim bude u mogućnosti.
Šta ako se povrijeđeni sportista osjeća nespremnim da se pozabavi problemom mentalnog zdravlja?
Ovo je opravdana zabrinutost, ali resursi za pomoć mogu da budu dostupniji nego što se misli. Fizioterapeut može da bude odličan izvor osnovne podrške za pacijenta koji se osjeća loše ili se bori sa nedostatkom motivacije. Mnogi fizioterapeuti rade sa pacijentima nekoliko puta nedjeljno i praktično postaju treneri i psihoterapeuti tokom oporavka.
Ozbiljnijim pitanjima, kao što su anksioznost ili depresija, trebalo bi da se pozabave stručnjaci za mentalno zdravlje.
Postoji li nešto što medicinski tim može da uradi da pomogne sportistima da lakše podnesu period oporavka?
Cilj medicine je briga o osobi – ne samo o njenom stanju ili povredi. Dok problemi mentalnog zdravlja ne spadaju u klasične tretmane oporavka, jednostavno pitanje pacijentu kako se psihički nosi u tim trenucima može da bude veoma dragocjeno.
Većina sportista nije navikla da pokazuje slabost. Ako su tužni ili uznemireni, mnogi pokušavaju da se bore sa svojim osjećanjima ili ih gurnu u stranu. Ljekari, fizioterapeuti, članovi medicinskog tima mogu da pomognu u promjeni ovog stava tako što će pacijentima dati do znanja da je u redu ako se emocionalno bore i da postoje načini da dobiju pomoć.
Emocije su normalan dio faze oporavka. Sportisti ne moraju sami da prolaze kroz teške trenutke
Ključne činjenice
– Psihološki odgovor sportiste na povredu može ili odložiti ili poboljšati fizički oporavak.
– Stid ili stigma mogu spriječiti sportistu koji se emocionalno bori da potraži pomoć.
– Kada se sportista oporavlja od povrede, jednostavno pitanje pacijentu kako se nosi sa emocionalnog stanovišta može biti izuzetno dragocjeno.
Potencijalno štetni psihološki faktori
– strah od kretanja
– strah od ponovne povrede
– depresija
– nerealna očekivanja za oporavak
Potencijalno korisni psihološki faktori
– sportski identitet
– samopouzdanje
– psihološka spremnost za povratak sportu
– realna očekivanja za oporavak
