Jelena Radivojević (ex Despotović) pojavila se na sceni EHF Lige šampiona u sezoni 2010/11 i od tada je dio vrhunskog rukometa. Igrajući u najjačim evropskim ligama iskusna crnogorska šuterka stekla je bogato iskustvo.
Za Radivojević, rukomet je oduvijek bio više od sporta – bio je dio njenog identiteta. Tokom godina, oblikovao ju je, izazivao i omogućio joj da radi posao koji voli. Međutim, njen pogled na život promijenio se kada je 2022. godine postala majka djevojčice Helene.
„Rukomet je bila ljubav iz detinjstva. Sve do trenutka kada sam postala majka, bio je glavni fokus mog života i karijere. Sve ostalo sam stavljala po strani zbog njega. Ali nakon što sam dobila dijete, rukomet je prirodno zauzeo drugo mjesto. Sada sam zahvalna što mogu da nastavim da radim ono što volim, dok sam istovremeno i majka. Velika je privilegija živjeti od onoga što voliš“, kaže Radivojević za sajt EHF-a.
Jelena je nastavila naporno da radi i vratila se na teren još jača, jer promjena prioriteta nije umanjila njenu borbenost.
„Ritam života je sada drugačiji. Trebalo je vremena da se sve složi. Sada ima mnogo više obaveza u vezi sa porodicom, tako da sve mora biti dobro izbalansirano kako bi izgledalo dobro na terenu. I dalje ulažem mnogo rada kako bih ostala fizički spremna, izbjegla povrede i bila spremna za izazove koji dolaze.“
Naša rukometašica je tokom karijere imala uspone i padove, ali je uvijek bila spremna da se žrtvuje za tim i da pruži najbolje od sebe kako bi pomogla ekipi da ostvari ciljeve. Radivojević je klasičan bek šuter, ali se ističe i u asistencijama, fintama, igri jedan na jedan i odbrani.
„Šut sa distance je uvijek bio moja snaga, ali naučila sam da budem svestrana. U rukometu ne možete biti dobri samo u jednoj stvari. Što više vještina imate, to ste kompletniji igrač“, kaže ona.
U ekipi Budućnosti je među iskusnijim igračicama.
„Gdje god da sam igrala, imala sam različite uloge. Sada, u Budućnosti, jedna sam od iskusnijih igračica. Moram da preuzimam veću odgovornost, jer nije fer očekivati od mlađih djevojaka da se s time nose. Na meni je da budem svuda – u odbrani, napadu, u dodavanjima, šutiranju. Naučila sam da se prilagodim onome što timu treba“, objašnjava Radivojević.
Za mnoge igrače, postizanje golova je glavni cilj na terenu, ali Radivojević jednako uživa u asistencijama. Uzbuđenje pronalaženja pravog trenutka za pas, posebno ka igračima na liniji, može biti jednako zadovoljstvo kao i postizanje gola.
„Volim i da postižem golove i da asistiram. Uživam u igri sa linijskim igračima, ponekad čak i previše, pa mi ljudi često kažu da treba da ostavim to i idem na gol. Ali ne znam – to mi je jednostavno prirodno. Naravno, svi volimo da postižemo golove, i dobro se osjećam u oba slučaja ako su dobro izvedeni“, kaže Jelena.
Dok je uzbuđenje postizanja golova uzbudljivo, posebnu satisfakciju nalazi u igri u odbrani, što je i srž crnogorskog rukometa.
„Uživam da igram odbranu jer se tada osjećam mnogo sigurnije i samopouzdanije. Ako stvari u napadu ne idu kako treba, mogu to da nadoknadim kroz odbranu. Fizički je zahtjevno. Sve ekipe sa kojima igramo su izazovne, tako da mislim da kada se dobro nosim sa jakim ekipama, to mi dodatno daje motivaciju i vjeru da radim pravu stvar“, dodaje Radivojević.
U rukometu priprema i instinkt moraju ići ruku pod ruku. Godine treninga čine određene pokrete i odluke automatskim, ali donošenje odluka u djeliću sekunde i atraktivni potezi na terenu su ono što izdvaja najbolje igrače.
„To je automatizacija određenih stvari koje radimo godinama, i ponekad to može biti mač sa dvije oštrice jer ponavljamo iste stvari koje radimo najbolje, a prirodno je da nas svaki protivnik analizira i pokušava da spriječi upravo to što najbolje radimo. Tako da ta automatizacija ponekad vodi do tehničkih grešaka. Ali svaki igrač ima svoj stil, pa sve zavisi od situacije“, objašnjava Radivojević.
Dok njen period na terenu ne može biti isplaniran do posljednjeg detalja, van terena je potpuno drugačije.
„Oduvijek sam bila pomalo perfekcionista. Volim da sve bude završeno unaprijed, da planiram, da organizujem. Takva mi je priroda. Za sezonu se pripremam mnogo prije prve utakmice, obraćajući pažnju na najsitnije detalje. Kada dođe vrijeme za mečeve, gledam snimke i pokušavam da analiziram njihove prednosti i slabosti.“
Privatni život Radivojević takođe ima značajnu ulogu u njenoj karijeri. Brak sa Bogdanom Radivojevićem, srpskim rukometnim reprezentativcem, pomaže joj da se nosi sa usponima i padovima u sportu. Njihovo zajedničko iskustvo omogućava im da se razumiju.
„Rekla bih da prolazimo kroz iste stvari, tako da nam nije potrebno mnogo reči da bismo objasnili kako se osjećamo. Kada pričamo putem video poziva, razgovaramo o treninzima, utakmicama. Međutim, tokom sezone imamo samo nekoliko dana zajedno u određenim periodima, pa ne razgovaramo mnogo o rukometu“, kaže ona i dodaje:
„Kada smo kod kuće, fokus je na našoj ćerki. Ona ne zna ko igra i šta je to utakmica, tako da je ona naš glavni prioritet. Trudimo se da iskoristimo vrijeme s njom, pa ne ostaje mnogo prostora za priču o rukometu.“
Kada Radivojević rezimira sve aspekte igre – golove, odbranu, sebe kao igračicu i protivnike – ima samo jednu stvar na umu.
„Najvažnije mi je da redovno igram. Tada se osjećam najsigurnije. Kada ste u dobroj formi i osjećate se dobro na terenu, sve ide svojim tokom“, zaključila je Jelena Radivojević.
