Nakon impresivne sezone u dresu Čelsija, Hana Hempton na Evropskom prvenstvu za fudbalerke pokazuje da je i ono što izgleda nemoguće – ipak moguće.
Iako od djetinjstva živi sa razrokim vidom, 24-godišnja golmanka Engleske briljira na prvenstvu, plijeni sigurnošću i hrabrošću.
Hana Hempton je, prema mišljenju ljekara, trebalo da odustane od sporta.
Rekli su joj da to nije za nju. Da zbog svog stanja neće moći da se takmiči na vrhunskom nivou. Ali – bili su u krivu.
Rođena je sa strabizmom, stanjem poznatim i kao razrokost, gdje jedno oko „bježi“ u drugom pravcu. Do treće godine već je prošla kroz tri operacije koje nisu dale potpun rezultat. Ipak, kako je rasla, činilo se da je stanje sve manje utiče na nju.
Pravo iznenađenje uslijedilo je kada su pregledi pokazali da Hana uopšte nema osjećaj za dubinu – što znači da ne može pravilno da procijeni udaljenost. U jednom podkastu 2021. godine, sama je objasnila:
„Ja jednostavno ne mogu da procijenim udaljenost. Nemam osjećaj dubine.“
Kako je to uopšte moguće za jednog golmana?
Bivši reprezentativac Engleske i poznati golman, Ben Foster, direktno ju je to pitao, a njen odgovor je bio kratak:
„Jednostavno – dešava se.“
I zaista – dešava se!
Uprkos ozbiljnom problemu sa vidom, Hempton briljira u dresu reprezentacije Engleske. Njene odbrane, posebno u penal seriji na Euro 2025, osvojile su srca navijača širom Evrope.
Met Pizdrovski, bivši golman, a sada trener, ističe da je njena priča zaista nevjerovatna, pogotovo uzimajući u obzir da je sposobnost procjene udaljenosti ključna za svakog čuvara mreže:
„Mislim da to utiče na sve što radi na terenu“, kaže Pizdrovski.
„Najvažnija stvar za golmana jeste da zna kada da krene ka lopti, pod kojim uglom, kojom brzinom… I to čak i prije nego što uzmete u obzir ostale igrače na terenu. Na najvišem nivou, sve se odvija izuzetno brzo, a igrači ispred nje mogu učiniti nevjerovatne stvari s loptom. Ovo je zaista inspirativna priča.“
On vjeruje da je činjenica da je rođena s tim stanjem možda i pomogla Hani da razvije sopstveni način da ga prevaziđe. Upoređuje je sa legendarnim engleskim golmanom Gordonom Benksom, koji je nakon saobraćajne nesreće 1972. godine izgubio vid na jedno oko, ali se vratio fudbalu i branio još dvije sezone za Fort Loderdejle u SAD.
„Mislim da bi bilo teže da je cijeli život imala savršen vid, pa ga onda izgubila. Ovako, Hana ne zna za drugačije stanje i očigledno je razvila strategiju da nadoknadi taj nedostatak. Mozak i tijelo su fascinantni – ona je očigledno pronašla svoj način da ‘pročita’ loptu i to funkcioniše.“
Hempton se prisjeća početaka i sopstvenog učenja kako da bude golmanka. U jednom intervjuu 2022. godine rekla je:
„Imala sam mnogo, mnogo krvarenja iz nosa i mnogo polomljenih prstiju. Stalno sam stavljala ruke na pogrešno mjesto kada pokušavam da uhvatim loptu. Morala sam da prilagodim poziciju ruku. Uhvatiti loptu je, zapravo, prilično teško!“
U svakodnevnom životu, priznaje da ponekad osjeća nesigurnost, posebno kada vidi fotografije sebe iz određenih uglova. Čak i jednostavne stvari, poput sipanja vode, mogu biti izazov.
„Ako ne držim čašu kako treba, prosuću vodu. Djevojke na treninzima stalno traže da im napravim čaj: ‘Možeš li mi sipati mlijeko?’ – ja držim šolju i kažem: ‘Može, ali pazi.’ Onda im prospem po patikama, pa se žale. A ja kažem: ‘E, pa to je vaša krivica, zar ne?’“, ispričala je uz osmijeh.
Na terenu, međutim, nema ni traga nesigurnosti. Njen bivši klub Aston Vila nije smatrao da stanje predstavlja problem, a pitanje razrokosti nije ni bilo tema tokom pregovora sa Čelsijem.
Hampton sama kaže da su vrijeme i iskustvo ključni u tome kako se adaptirala. Ipak, i dalje ostaje misterija kako tačno uspijeva da nadigra fizičko ograničenje koje bi za većinu bilo nepremostivo.
![]()
