Atletika
„Džepna raketa“ i najtrofejnija sprinterka svih vremena završila karijeru, posebnu poruku imala je za Jamajku: Ponosna sam kćerka ove zemlje

Ikona atletike i sprinta, Šeli-En Frejzer-Prajs, objavila je kraj karijere, nakon blistavih 18 godina na stazi.
Trostruka olimpijska šampionka i desetostruka svjetska prvakinja oprostila se od sporta kao najtrofejnija sprinterka na 100 metara svih vremena.
Tridesetosmogodišnja Jamajčanka posljednju trku imala je na Svjetskom prvenstvu u Tokiju, osvojivši srebro u štafeti 4×100 metara i time podigla ukupni broj medalja sa svjetskih prvenstava na impresivnih 16.
Nakon finala na 100 metara, u kojem je zauzela šesto mjesto, nagovijestila je da planira da se povuče, kazavši koliko joj je važno da „završi pod svojim uslovima“. Sada je tu odluku i zvanično potvrdila.
„Posljednjih 18 godina, vrijeme – do posljednje milisekunde – bilo je u središtu mog života“, rekla je Frejzer-Prajs.
„Vrijeme je bilo mjera, test i nagrada. Ovaj sport mi je donio neizmjernu radost. Oblikovao me, naučio disciplini i odveo do visina o kojima sam mogla samo da sanjam kao djevojčica iz Vaterhausa. Ipak, sada, kad se osvrnem, vrijeme više ne mjerim u sekundama, već u godinama. Godine koje sam dala sprintu ostaće među najvrijednijima u mom životu.“
Poznata pod nadimkom „Džepna raketa“, Frejzer-Prajs je zasijala na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine, kada je osvojila zlato na 100 metara na svom olimpijskom debiju, a četiri godine kasnije u Londonu uspješno odbranila titulu.
Kao jedna od najvoljenijih sportistkinja Jamajke, ušla je u istoriju kada je 2022. godine osvojila petu svjetsku titulu u istoj disciplini – što nikome ranije nije pošlo za rukom.
Tada, sa 35 godina, postala je i najstarija svjetska šampionka na 100 metara.
Van staze, majka je, filantropkinja i osnivačica Fondacije „Pocket Rocket“, koja obezbjeđuje stipendije i podršku mladim sportistima na Jamajci.
„Ponosna sam kćerka ove zemlje i zauvijek dugujem zahvalnost Jamajci“, dodala je.
„Mojim sugrađanima – hvala vam na ljubavi, lojalnosti i ponosu koji su me nosili iz godine u godinu.
Bila je to najveća čast da nosim našu zastavu širom svijeta. Možda smo mala zemlja, ali smo snažni – i počastvovana sam što sam mogla da predstavljam tu snagu sa strašću na globalnoj sceni.“
