Ostali Sportovi
Djevojčice koje su odrasli pretvorili u doping-projekte (2): „Pad na doping testu bio je moj spas“
U sportu se djeca uče da vjeruju trenerima, da poštuju autoritet, da slušaju savjete i da vjeruju kako će ih rad, disciplina i odricanje odvesti do uspjeha.
Ali šta se događa kada upravo oni kojima su povjereni njihova budućnost i sportski snovi postanu ljudi koji im unište život?
Kada djevojčice, umjesto zaštite, dobiju tablete i injekcije, uz obećanja o medaljama, a cijenu ambicija odraslih plaćaju sopstvenim zdravljem?
„Pad na doping testu bio je moj spas.“ Malo je sportskih karijera koje se mogu opisati takvom rečenicom. Za kanadsku biciklistkinju Ženevev Jenson, pozitivni test na EPO 2005. godine nije bio samo kraj profesionalne karijere i desetogodišnja zabrana takmičenja.
Bio je izlaz iz života u kojem su doping, nasilje, prijetnje i kontrola bili svakodnevica.
Sa 16 godina počela je da uzima zabranjene supstance, a trener koji je kontrolisao njenu karijeru bio je istovremeno osoba koje se plašila.
Ženevjev Jenson danas ima 45 godina. Nekada je bila jedna od najtalentovanijih mladih biciklistkinja svijeta, djevojka čija je karijera počela osvajanjem juniorskih titula, a završila se doping-skandalom koji je godinama skrivao mnogo mračniju priču.
Rođena je 29. avgusta 1981. godine u Kvebeku. Biciklizam je počela da trenira kao djevojčica, a već u juniorskoj konkurenciji pokazala je da posjeduje izuzetan talenat.
Godine 1998. osvojila je kanadske juniorske titule u drumskoj trci i hronometru. Godinu kasnije, na Svjetskom prvenstvu za juniorke, postala je svjetska šampionka u obje discipline – drumskoj trci i vožnji na hronometar.
Sa samo 18 godina nastupila je na Olimpijskim igrama u Sidneju 2000. godine.
Iste godine osvojila je Tour de Snowy u Australiji i prestižnu trku La Flèche Wallonne Féminine, tada jednu od najvažnijih jednodnevnih trka ženskog biciklizma.
Kasnije je osvajala i Svjetske kupove…
Trener Andre Obut upoznao ju je kada je imala 13 godina. Bio je nastavnik fizičkog vaspitanja i radio u prodavnici bicikala. Već naredne godine počeo je da joj pravi trening-programe, a kako je njen talenat postajao očigledniji, sve više vremena posvećivao je njenoj karijeri, postavši centralna figura njenog sportskog i privatnog života.
Ali iza rezultata nalazila se priča koju javnost nije znala.
U svjedočenju pred kanadskim parlamentarnim odborom za status žena, Jenson je govorila o treneru koji je bio 26 godina stariji od nje i koji je počeo da je fizički zlostavlja kada je imala 13 godina.
„To je trebalo da me učini boljom, čvršćom sportistkinjom“, prisjetila se, objašnjavajući kako joj je trener nasilje predstavljao kao dio sportskog odrastanja.
Sa 15 godina, kako je svjedočila, verbalno i fizičko nasilje preraslo je u seksualno zlostavljanje i silovanje. Trener joj je prijetio da će ubiti nju, a potom i sebe ako ga napusti.
„Bilo je toliko stvarno da sam vjerovala da bi mogao da me ubije i da bi mogao da izvrši samoubistvo. Nisam mogla da odem“, rekla je.
U takvom odnosu, u kojem je trener kontrolisao njene treninge, finansije, kontakte i svakodnevni život, doping nije bio odvojena priča. Bio je dio kontrole.

Kada je imala 16 godina, dijagnostikovana joj je anemija. Umjesto da sačeka oporavak i povratak normalnom treningu, trener je, prema njenom svjedočenju, insistirao da nastavi da se takmiči.
„Rečeno mi je da ne mogu da čekam da se anemija povuče i da se prirodno oporavim, jer je trebalo da pobjeđujem, dobijam sponzore i zarađujem novac za njega.“
Otišli su kod ljekara Morisa Duketea i odlučili da joj daju EPO, supstancu koja povećava proizvodnju crvenih krvnih zrnaca i može poboljšati sposobnost organizma da prenosi kiseonik.
„Ono što je trebalo da bude nekoliko injekcija za liječenje anemije pretvorilo se u doping tokom čitave moje karijere“, otkrila je.
Uprkos tome, nastavila je da pobjeđuje. Rezultati su rasli, a javnost je gledala jednu od najuspješnijih mladih biciklistkinja Kanade.
Godine 2005. na trci Tour de Toona u Sjedinjenim Američkim Državama bila je pozitivna na EPO. Prvobitno je negirala korišćenje zabranjene supstance, a nakon što je u decembru 2006. objavila povlačenje iz biciklizma, priznala je da je EPO koristila od 16. godine.
Dobila je desetogodišnju zabranu takmičenja.
Ali ono što je za javnost predstavljalo skandal, za nju je bilo olakšanje.
„Kunem se, pad na doping testu bio je najbolja stvar koja mi se dogodila. Odmah sam osjetila olakšanje, jer je to značilo da konačno mogu da prestanem da vozim bicikl i napustim trenera“, ispričala je.
Jenson je kasnije govorila o tome koliko je teško napustiti nasilni odnos. Nije dovoljno reći da je sportista mogao jednostavno da ode. Kada osoba koja kontroliše tvoju karijeru istovremeno prijeti, izoluje te i ubjeđuje da bez nje nemaš budućnost, odlazak postaje mnogo komplikovaniji.
„Moja svakodnevica bila je mnogo strašnija od svega što mi se moglo dogoditi zbog pozitivnog testa“, kazala je Jenson.
Nakon što je javno priznala doping, pokrenuta je istraga Kanadskog centra za sportsku etiku. Istraga je potvrdila da joj je Andre Obut direktno davao EPO i pomagao u njegovom korišćenju. Obut i ljekar Duket dobili su doživotne zabrane u biciklizmu 2009. godine.
Jenson je godinama nakon završetka karijere pokušavala da se udalji od sporta i svega što joj se dogodilo. Vratila se obrazovanju, studirala, a kasnije radila u oblasti fizičkog treninga.
Godine 2022, 17 godina nakon posljednje profesionalne trke, vratila se biciklizmu, ali u gravel disciplini, kao članica Floyd’s of Leadville Racing tima.

Govorila je da je povratak bio emocionalno težak, ali da joj je pomogao da biciklizam ponovo poveže sa zadovoljstvom, a ne sa strahom i kontrolom.
Danas radi kao fitnes trenerica, mentor je mladim ženama u biciklizmu i aktivna je u promociji bezbjednog sportskog okruženja. Njeno iskustvo koristi kako bi upozorila na zloupotrebu autoriteta, nasilje i pritisak kojem su mladi sportisti izloženi.
FOTO Disagned by Magnific
