Pandemija koronavirusa imala je veliki uticaj na čitav svijet, pa ni sport nije mogao biti isključen.
Zbog toga je i to bila nezaobilazna tema konferencije „Sport iz drugog ugla“.
Zajednički zaključak je da je potrebno da nadležni organi koji donose mjere sprječavanja širenja ove zarazne bolesti uključe i sportske organizacije, kako bi se pronašla prava mjera da lopta više nikad ne stane.
„Ja sam se su svom izlaganju opredijelio za cjelokupnu sliku i pokušao da uvidim u kojim je sve dimenzijama kovid napravio određenu štetu, kako bi mogli da utvrdimo početno stanje iz kog krećemo u neku rekuperaciju čitavih procesa. Mogu da kažem da smo izdvojili neke stvari, neke bitne negativne posljedice kada je u pitanju predškolski sport, školski sport, rad sa mlađim kategorijama, a posebno ono što je većini vjerovatno najvažnije što privlači medije i publiku profesionalni sport“, kazao je sportski psiholog Nikola Mijušković.
Uticaj profesionalnog sporta je ogroman širom planete. Sportska industrija sada donosi zaradu milionima zaposlenih koji nijesu sportisti. Tako da je kratkoročno logično što se pričalo o uticaju pandemije na profesionalni sport.
Ipak za nas bi trebalo da bude daleko važnije kako će se pandemija odraziti na mlađe sportiste. Na one koji nijesu imali šansu da treniraju u godinama kada im je trening bio najpotrebniji. Tu moramo da budemo posebno pažljivi, jer bi gubici dugoročno mogli da budu katastrofalni.
I po sportske rezultate i po zdravlje nacije.
„Oni treba da budu nosioci naše sportske kolektivne budućnosti. Nekako mislim da u prethodnom periodu nije vođeno dovoljno računa o njihovim potrebama i njihovom sportskom razvoju. Negdje smo se odlučili da gasimo trenutne požare i očuvamo profesionalni sport, a da smo ostavili u drugi plan svu onu djecu koji su čekala da izađu na njihove terene. Takmičenja za njih su bila ili zabranjena ili ukinuta ili ometena i mislim da je to jedan od problema sa kojim ćemo se kao društvo i kao sportski ambijent suočavati dugi vremenski period i da će posljedice biti jako nezgodne. Nijesam siguran koliko ćemo biti potentni da se sa tim izborimo i izađemo na kraj“, istakao je Mijušković.
Ni zdravstveni radnici nemaju dilemu o tome koliko je važno da se bavimo sportom i tokom pandemije. Doktor medicine Suad Šabanović objasnio je da je bilo neophodno na početku prekinuti sva takmičenja dok se nije bolje uvidio uticaj koji kovid-19 ima na tijelo.
Sada kada se život polako vraća u normalu, potrebno je uticati na to da se djeca više bave sportom. Istraživanja pokazuju da je došlo do drastičnog pada individualnih treninga, treninga sa porodicom i u manjim grupama tokom pandemije.
„Prva poruka je za djecu i njihove roditelje da nastave da se bave sportom, a ako to ne rade, onda da razmisle da počnu da se bave fizičkom aktivnošću redovno kako bi kreirali neke zdrave stilove života i navike. I prije pandemije postojali su veliki problemi kod djece sa gojaznošću, dijabetesom, oboljenja za koja je predispozicija nedovoljna fizička aktivnost. Tokom pandemije jako je važno da se uz brigu o mentalnom zdravljlu i fizička aktivnost jako jako redovno sprovodi“, istakao je Šabanović.
Roditelji moraju odraditi ulogu i u tom usmjeravanju djece na sport. Time će im pomoći ne samo kratkoročno, već i da u budućnosti budu zdraviji.
„Koliko god da smo svi zauzeti smatram da se mora naći vremena da se posveti djeci i njihovom bavljenju sportom. Ja znam da neće i nije normalno da sva djeca postanu svjetski šampioni, ali sport toliko toga može da ponudi što se tiče socijalizacije i razvoja fizičkog tijela bez deformiteta i kasnije sklonosti ka nekim oboljenjima da je to samo po sebi nevjerovatan benefit“, zaključio je doktor Šabanović.
