Zorica Kostić, predsjednica Ragbi saveza Crne Gore, jedina žena na čelu jedne nacionalne sportske asocijacije, kazala je u intervjuu za „travelmontenegro.me“ da je posebna čast stvarati istoriju ovog sporta u našoj zemlji.
Ragbi je mlad sport kod nas, počeo je da se razvija tek prije deset godina, a za tako kratko vrijeme početni koraci su uspješnji.
„Svjesni smo da dosta toga ima istorijski karakter kada pričamo o crnogorskom ragbiju- zato je i posebna čast biti dio njega. Kao što to inače biva, takve stvari sa sobom nose i veću težinu i emociju, a ljubav je posebna kad je ljudi oko nas teže razumiju. Ali je najvažnije da ta ljubav vremenom biva samo jača i jača, a veza sa ragbijem neraskidiva“, kazala je Kostić.
Kao i svaki početak, i ovaj je bio težak…
„U samom startu to nije bio slučaj jer smo izlazili na potpuno nepoznat teren. Vremenom smo shvatili da imamo veliku komparativnu prednost u odnosu na najveći broj naših protivnika, kako fizičku tako i mentalnu. Sigurno da je dobitna kombinacija za ragbi ‘gorštačka fizikalija’ i crnogorski mentalitet“, katala je Kostić.
Prepoznat kao grub sport, ragbi je daleko od toga – samo je, kaže Kostić, veoma intenzivan.
„Istina je da je ragbi izuzetno intenzivan sport koji u sebi ima elemente više sportova, a kontakt i povrede su ljudima najčešći sinonimi za ragbi. Međutim, ragbi ne ulazi ni u prvih 20 sportova kada su u pitanju učestalost i težina povreda. Sve to je rezultat pravila igre koja su prije svega usmjerena na bezbjednost igrača, ali i njihove odlične fizičke pripremljenosti. Treninzi su prilagođeni takmičarskom ritmu, pa svi igrači koji postanu dio ragbi familije vremenom postaju prepoznatljivi po snazi, stamenosti i izdržljivosti“.
U Crnoj Gori je trenutno registrovano pet klubova (Crvena stijena i Budućnost iz Podgorice, Cetinje, Kotor i Arsenal iz Tivta), dok su još dva u procesu registracije.
„Što se baze igrača tiče imamo seniorski tim, razvojni tim ili podmladak, kao i djecu u svim starosnim kategorijama, koji, iskrena da budem, nemaju uslova za treniranje. Tokom suvog i toplog vremenskog perioda treninzi se održavaju na ravnicama, terenima koje sami nađemo, čistimo i sredimo, dok tokom zime izdvajamo svoja materijalna sredstva kako bi trenirali u balon sali. Vjerujte mi, da svaki ragbi igrač u Crnoj Gori sanja da zaigra na pravom i prvom ragbi terenu u svojoj zemlji i potajno se nadamo da će to uskoro biti“, kazala je Kostić, koja se aktivno bavila ragbijem.
Šta ju je privuklo?
„Prije svega ljubav prema ragbiju, a nakon toga sve što slijedi… Lekcije koje sam načila igrajući i trenirajući, ljudi koje sam upoznala i koji su postali moja porodica. Svaki osjećaj pada i ponovnog ustajanja, adrenalin i disciplina“, zaključila je Kostić.
