Zorica Kostić jedina je dama na čelu jednog sportskog saveza u Crnoj Gori. Vjerovatno da mnogi ljubitelji sporta nisu očekivali da mlada djevojka bude na čelu Ragbi saveza. Međutim, Zorica ruši takve stereotipe, a u intervjuu za Sportfem pričala je o tome kako je završila na ragbi terenu i šta planira kao nova predsjednica Saveza.
Otkud ljubav prema ragbiju, to je baš neobično, naročito kod nas za jednu mladu djevojku?
„Prije ragbija igrala sam rukomet, ali zbog školskih obaveza sam ga i napustila. I tako sam, sasvim slučajno, umjesto da se vidim sa drugom na kafi (jer je on zaboravio da ima svoj ragbi trening) na njegov nagovor pošla sa njim, jer mu nijesam vjerovala da ragbi postoji kod nas. Čim sam uzela tu laganu jajastu loptu u ruke doživjela sam nevjerovatan spoj emocije i strasti i shvatila da ću u ovome ostati do samog kraja. Ragbi je izuzetan sport koji obuhvata sve, kako motoričke tako i psiho-fizičke sposobnosti. Kažu da su ragbisti najkompletniji sportisti na svijetu gdje su bitni kako snaga tako i brzina, agilnost, koordinacija. Ragbi je poznat i po trećem poluvremenu gdje igrači iz oba tima, poslije energične borbe na terenu za svaki metar ili loptu, druže se i razmjenju iskustva i s toga su svi ragbisti u svijetu jedna velika porodica. Zbog svih ovih stavki, nemoguće je odoljeti ovom nevjerovatnom kolektivnom sportu!“, kaže Zorica.
Kako je izgledao tvoj prvi ragbi trening, da li je bilo straha?
„Bilo je to početkom jeseni 2012. godine, na pomoćnom terenu “Crvene stijene” u Tološima. Mogu reći da taj teren nije bio travnata površina, već malo parče zemlje puno kamenčića i otpada, sa jednom klupicom gdje smo se presvlačili, jer nijesmo imali svlačionice. Bila sam jedina djevojka na treninzima otprilike četiri mjeseca i svi momci su me pazili i bili obazrivi prema meni, tako da straha nije bilo, jer u početku nijesmo ni radili kontakt, dok nijesmo naučili neke osnovne stvari.“
Zašto više nema ženskog ragbija u Crnoj Gori?
„Ne bih rekla da ga „više nema“, radije da trenutno nije aktivan. Morate razumjeti da je ragbi sam po sebi novi sport u Crnoj Gori, a da je mentalitet našeg naroda takav da se nove stvari teško prihvataju. Interesovanje djevojaka je nažalost premalo, mislim da je to do sredine. Mi se trudimo svim silama da razbijemo razne predrasude koje postoje, ali to je proces za koji treba vremena. Starija ekipa djevojaka koje su igrale sa mnom par godina unazad se nažalost raspala. Mi smo svi ostali u kontaktu i družimo se većina privatno, ali s obzirom da je ragbi amaterski sport, djevojke su se odlučile da daju prednost drugim prioritetima poput posla, porodice, škole/fakulteta. Bitno je shvatiti da nam je dovoljno teško da privučemo i momke za ragbi, a za djevojke je to još makar duplo teže. Ali ne odustajemo, sa idejama koje imamo za razvoj svakako će i ženski ragbi doći na red i biti uključen.“
Kakvi su tvoji planovi kao nove predsjednice Ragbi saveza, da li planiraš da ponovo pokreneš ovaj sport kod djevojaka?
„Želim da se pokrene ovaj sport i kod djevojka, ali trebaće vremena i trebaćemo podršku svih klubova. Moj cilj je da ragbi postavim na noge, da se klubovi ponovo aktiviraju i da imamo domaća takmičenja na nivoima seniora i mlađih kategorija. Bitna stavka je i edukacija kadrova, prije svega trenera i sudija. Sa obije kategorije smo najblaže rečeno u deficitu. Jedan od prioriteta Saveza će biti organizacija kurseva za trenere i sudije, a od svih klubova ćemo očekivati tj. postavićemo im uslov da pošalju svoje predstavnike. Onog momenta kada uspijemo da obučimo jednu generaciju trenera i sudija moći ćemo dalje da širimo ragbi. Imaćemo stručni kadar iz naših redova, a oni će potom dalje da se usavršavaju i prenose znanje. Prostora ima, potrebna je samo volja svih uključenih strana.“
Kako se osjećaš kao jedina žena predsjednica sportskog saveza u zemlji?
„Sami osjećaj da pokušavate da pomognete sportu u Cenoj Gori je odličan, nevezano za to što se mogu predstaviti kao predsjednica Saveza. Čast mi je što sam na čelu ove revolucije i nadam se da će naš trud da urodi plodom. Takođe, sem članova Saveza, tu su naravno i naša glavna karika – momci koji igraju ragbi i kao vukovi se bore za svaki esej i za svaki uspjeh crnogorskog sporta u ovoj disciplini. Upravo zvog toga svaki trening i svaki sastanak za mene su uživanje, a sve njih dozivljavam kao jednu veliku ragbi porodicu.“
Smatraš li da sportistkinje imaju dovoljan prostor u medijima?
„Rekla bih da su žene sve više zastupljene u medijima kao predstavnici određenih sportova. Pretpostavljam da su za to zadužene ženske svjetske ikone koje na najbolji mogući način reprezentuju zdrav način života i značaj aktivnosti za naš organizam, pa su se prema uzoru na njih i naše sportiskinje probile do naslova u medijima.“
Kako ti se čini projekat Sportfema?
„Sportfem je lijepa i prava stvar koja je trebala Crnoj Gori, kako bi se podstakle žene na sport i ovaj projekat je upravo ono što je falilo ovoj državi“, zaključila je Zorica Kostić.
