Ritika Huda zamalo nije uspjela.
Ova 23-godišnjakinja nalazi se među pet indijskih rvačica koje su se kvalifikovale na Olimpijske igre.
To je teško osvojena prilika, poslije godinu dana nazadovanja koje je uzdrmalo njeno samopouzdanje.
Ona je znala da joj treba više treninga i takmičenja da bi bila bolja.
Prije godinu dana, sve rvanje je stalo u Indiji pošto je šef njenog saveza Bridž Bušan Sing optužen za seksualno neprimereno ponašanje.
On negira te optužbe.
Indijsko Ministarstvo sporta nije smijenilo Singa, ali je raspustilo savez nakon što je otkrilo više propusta, među njima nepoštovanje zakona protiv seksualnog zlostavljanja, i osnovalo je privremeni tim koji je vodio poslove.
Bio je to neprikosnoveni period.
Huda se prisjeća kako je gledala najuspješnije rvačice u zemlji, među njima vlastitu inspiraciju Sakši Malik – jedinu Indijku koja je osvojila olimpijsko zlato u rvanju – kako kampuju na putevima Delhija, zahtijevajući Singovu ostavku.
Protesti su završili u vijestima svih svjetskih medija, pogotovo nakon što je policija privela rvačice kada su pokušale da se prošetaju do nove zgrade indijskog parlamenta.
Međunarodni olimpijski komitet (MOK) osudio je ophođenje prema rvačicama i pozvao na nepristrasnu istragu o njihovim pritužbama.
„Bilo je to tužno – ne samo zbog onoga što se dešavalo, već i zbog onoga što nije“, rekla mi je Huda.
Svake godine Međunarodni olimpijski komitet određuje koja takmičenja služe kao kvalifikacije za Olimpijske igre.
Da bi se takmičili, rvači moraju da steknu bodove na pripremama, osvoje nacionalne turnire i obezbijede odobrenje Rvačkog saveza Indije (VFI).
Ali umjesto da se takmiči, Huda je nedjeljama zurila u prazan sportski kalendar.
„Trenirale smo ali nije bilo priprema, što je značilo da ne možemo da se takmičimo i znamo gdje smo najslabije. Vladao je stalan strah da nećemo biti spremne za Olimpijske igre“, ispričala je ona.
Za zemlju koja je osvojila samo 24 medalje na pojedinačnim takmičenjima na Olimpijskim igrama, sa više od četvrtine iz rvanja, to je bilo zabrinjavajuće.
Svježi izbori za savez bili su konačno održani u decembru 2023. godine, skoro godinu dana nakon što su otpočeli protesti.
Rvačice su tražile od indijskog ministra sporta da spriječi da ljudi povezani sa Singom učestvuju na izborima.
Sing se nije kandidovao jer je već odslužio maksimum od tri mandata.
Ali njegov bliski saradnik Sandžej Sing izabran je za šefa poslije ubjedljive pobjede.
To je izazvalo nezadovoljstvo među rvačicama.
Istog dana, osvajačica olimpijske medalje Malik je napustila sport iz protesta.
„Čak i sad se uzbudim kad pomislim na taj trenutak“, kaže Malik.
„Rvanje me je odvelo u neslućene visine, donijelo mi ljubav i poštovanje, a morala sam da ga se odreknem.“
Mlade rvačice su bile zaprepašćene odlukom Sakši Malik – ali ubrzo su se vratile na strunjače.
„Sakši Malik je bila razlog zašto sam uopšte počela da se bavim rvanjem“, kaže Tanu Malik, 20-godišnja rvačica iz države Harijana.
„I zato kad sam je vidjela kako plače, pomislila sam u sebi, ona se borila za nas, ne smijemo sada odustati.“
Od toga dana, Tanu Malik je odlučila da vježba posvećenije.
Njen trening u državnoj Rvačkoj akademiji Judvir počinje u 4.30 ujutro.
Dan kreće rigoroznom petočasovnom sesijom, dizanjem velikih kamionskih guma i vježbanjem rvačkih tehnika.
Poslije pauze za hranu i odmor, žene nastavljaju trening još pet sati poslije podne.
Djevojčice od svega 12 godina daju sve od sebe na strunjačama.
U slobodno vrijeme, one razgovaraju o ishrani i razmjenjuju recepte koji će im pomoći da ostanu u formi.
Nijedna od njih ne želi da razgovara o navodnom seksualnom zlostavljanju na akademijama ili optužbama protiv bivšeg šefa rvačke federacije.
Međutim, čvrsto su riješene da ne odustaju.
Sima Karab, trenerica, kaže da, protivno očekivanjima, broj djevojaka na akademiji nije opao poslije protesta.
„Protesti su uvjerili mlade rvačice da je moguće dići glas, da pozitivna akcija može da se preduzme i da mogu dobiti podršku u okviru sistema“, kaže ona.
U junu je policija podnijela krivičnu prijavu protiv Bridža Bušana Singa za proganjanje, uznemiravanje, zastrašivanje i „upućivanje seksualnih opaski“, ali mu je sud odobrio kauciju.
U međuvremenu, novi šef saveza Sandžej Sing je preuzeo kormilo.
On je priznao tridesetogodišnji odnos sa bivšim šefom, ali je odbacio optužbe za umiješanost Bridža Bušana Singa u njegov izbor, tvrdeći da su ga rvači prihvatili kao novog šefa.
On je tvrdio da je to evidentno na osnovu „masivnog odziva“ na nacionalnim rvačkim takmičenjima ove godine.
„Niko neće biti favorizovan niti diskriminisan i svaki rvač mi je podjednako drag. Takođe sam otac dvije ćerke i razumijem šta je ćerkama potrebno“, dodao je on.
Međutim, za mlade žene kao što je Tanu Malik, strah je postao neizbježan dio bavljenja ovom profesijom.
„Nije lako – moji roditelji se neprestano brinu što me šalju na trening samu“, kaže ona.
„Ali oni moraju da nam vjeruju, inače kako bi stvari funkcionisale? To je kao prihvatanje poraza bez ikakve borbe.“
Drugi se osjećaju ispražnjeno i kažu da su protesti imali ogromnu ličnu cijenu po njih.
Šikša Karab, osvajačica zlatne medalje na Azijskom prvenstvu, kaže da je to dovelo do prekida u treningu zbog kojeg su mlade rvačice izgubile ključnu godinu.
Ali Sakši Malik ni za čim ne žali.
„Najvažnije je boriti se“, kaže ona.
„Ne vjerujem da će se bilo ko u bilo kom sportskom savezu usuditi da preduzme bilo šta, oni sada znaju da će zlostavljanje imati reperkusije.“
Huda kaže da je sada nervozna što će se takmičiti sa nekim od najvećih svjetskih giganata rvanja na Olimpijskim igrama, ali ona to takođe jedva čeka.
„Sakši Malik je imala običaj da kaže da pobjeda i poraz nisu važni – samo veruj u vlastite naporne pripreme. Tako ću ja uraditi“, dodaje ona.
Dok se priprema za trening, sa okačene slike je gleda Sakši koja pozira sa olimpijskom medaljom.
„Trenutno sam usredsređena samo na to da osvojim medalju“, kaže ona.
„Ko zna, možda ću jednog dana imati svoju sliku kraj njene.“
BBC NEWS na srpskom
