Iz Njujorka preko „pola svijeta“ do Crne Gore: Auset Mičel, djevojka koja ne može bez ragbija

Kada u nedjelju na stadionu FK Crvena stijena u Tološima, prvi put na crnogorske terene istrče naše ragbistkinje, Auset Mičel će moći da upiše još jednu zemlju u kojoj je odigrala zvaničnu utakmicu.

Auset je članica tima Vučice, koji će na terenu FK Crvena stijena u Podgorici ugostiti ekipe Rebels i Balkan Lynx, u okviru Regionalne lige, što će biti prve utakmice u ženskom ragbiju u Crnoj Gori.

Auset, rođena u Njujorku, nije zbog ragbija došla u Crnu Goru, u našu zemlju doveo ju je njen, može se reći, avanturistički duh, jer, kako kaže, od 2010. godine živi širom svijeta.

I gdje god je bila od kada je napustila Njujork, igrala je ragbi.

“Najviši nivo na sam dostigla u u Australiji, gdje sam izabrana u poluprofesionalni tim”, kaže Auset, koja je igrala I u Belgiji, Francuskoj, Holandiji i SAD.

Crnu Goru je, priča, izabrala jer je željela da živi pored mora, u “mirnoj, bezbjednoj zemlji sa prelijepom prirodom”.

“Nisam mogla da odolim da ne probam”, kazala je u razgovoru za Vijesti.

Čim je došla raspitala se o ragbiju i mogućnostima da nastavi da se bavi sportom.

“Stupila sam u kontakt sa nekoliko klubova, povezala sam se sa pravim ljudima. Bilo je to ubrzo nakon što je Zorica postala predsjednica ragbi saveza, a postojalo je raspoloženje da se ženski ragbi razvija. Bila sam oduševljena, jer je rijetkost da je žena predsjednica ragbi federacije, tako da sam sa takvim progresivnim razmišljanjem znala da volja zaista postoji”.

Na pitanje kako bi opisala njeno dosadašnje iskustvo u CG ragbiju, odgovara:

“Nešto kao crnogorski pejzaž – ima brda, dolina, malo i grubog terena, ali sve se svodi na čistu ljepotu”.
Vidjela je, ističe, talenat, strast i ljubav prema ragbiju.

“To je ono što nas drži. Zajedno smo u ovome. Ragbi se odnosi na zajednicu, podršku, poniznost i timski rad. To su osobine koje ljude čine sjajnim na terenu i van njega, kao i sjajne lekcije koje djeca takođe mogu da nauče. Uz sav naporan rad i posvećenost koja nam je potrebna da bismo uspjeli kao tim, postajemo bolji i u svakodnevnom životu – bolji uzori, sestre, majke i značajniji članovi društva”.

Svjesna je da je teško razvijati sport bez velike tradicije .

“To su izazovi, a Crnogorci mogu da budu odlični u ragbiju. Potrebna nam finansijska podrška, prostor za trening, posvećeni treneri, oprema itd… To je možda najveća prepreka. Ragbi 7 je i sada olimpijski sport i uz pravu podršku imamo šansu da Crnoj Gori donesemo čak i medalju”, optimistično najavljuje Auset.

U procesu razvoja ženskog ragbija u Crnoj Gori, njena uloga može da bude veoma važna.

“Impresionirana sam strpljenjem i ljudima poput Zorice koji daju sve bi napredovali u sportu koji vole. To je težak put, ali sam motivisana da pomognem, jer igrači žele da uspiju i napreduju. Ono što je nesumnjivo jeste to da su Crnogorke neustrašive na terenu. Imaju potrebnu hrabrost da se okušaju u fizički zahtjevnom sportu. To je nešto što ne može da se nauči. Ono što mogu da uradim jeste da pomognem u stvaranju neke strategije i vještina koje su potrebne za pobjedu. U svakom slučaju, vidjela sam izuzetan napredak u protekloj godini”, ističe Auset, koja za kraj ima poruku za one koji sa predrasudama posmatraju ragbi kao isključivo muški sport:

“Žene i muškarci imaju različite pristupe istoj igri, i to je prelijepo. Tvoje saigračice su žene, protivnice su žene, samo smo mi na terenu i možemo da igramo kako želimo. Tokom sedmice nosimo štikle ili patike, majke smo, sestre, djevojke i supruge. Možeš biti žena kakva želiš da budeš, zapravo i bolja, jer se baviš najboljim sportom na svijetu”.