Jovanka Radičević smatra da su „lavice“ odigrale bolje na Svjetskom prvenstvu, nego što to rezultati i konačan plasman pokazuju.
Jednu pobjedu u šest utakmica ostvarile su izabranice Bojane Popović u Španiji.
„Ako gledamo samo rezultat – 22. mjesto nije uspjeh, ali niko nas nije nadigrao. Zato i mogu da kažem, kao neko ko je sa timom prolazio kroz uspone, padove i osvajao, da je bilo dobrih stvari. Neću reći da smo na SP nastupali u izuzetnom mladom sastavu, jer sam konkretno sa 24 godine igrala finale Evropskog prvenstva, ali se vidjelo veliko neiskustvo“, kazala je Jovanka, a prenosi Pobjeda.
Sastav je u odnosu na neka prethodna takmičenja bio podmlađen.
N“astupali smo i sa debitantkinjama, a uz sve ovo u Španiji su nas sačekali onakvi rivali i ritam potpuno drugačiji od klupskih takmičenja. Naravno da je osjećaj prisustva na SP bio veliki. Za mene, a toliko godina prolazim kroz velika takmičenja, bilo je teško. Mogu da pretpostavim kako je bilo djevojkama koje su prvi put na sceni, koje su željele da se dokažu individualno i doprinesu ekipi na pravi način. Ponoviću, daleko od toga da je 22. mjesto uspjeh, ali sve treba uzeti u obzir, i ono najvažnije – Svjetsko prvenstvo pomoglo je djevojkama da sazrijevaju kao igrači i ljudi. Dobro je što su na vrijeme prošle ovakvu školu.“
Svaka djevojka u budućnosti biće potrebna.
„Evidentno je da neke naše reprezentativke nijesu prošle kadetska ili juniorska takmičenja. Jasno je da nemamo ni bazu kao Francuska, Rusija i mnoge druge selekcije. Navodim primjer, Francuska je na SP dvije djevojke poslala kući, angažovala nove koje su čekale poziv kao ,,zapeta puška“. Mi to ne možemo da radimo. Nema nas puno i zato je bitan svaki igrač. Zbog toga se svi trudimo i pokušavamo da izvučemo maksimum kako bi bili uvijek dio velikih takmičenja i na taj način gradili budućnost.“
Jovanka je u karijeri navikla na uspjehe, pa joj loši rezultati nisu lako padali.
„Emotivno je najteže bilo proći kroz SP. Svaki poraz padao je teško. Uradila sam sve što sam mogla da pomognem ekipi. Ponekad i povišenog tona da bi ih probudla. Potrudila sam se da podijelim iskustvo, a nije bilo jednostavno jer ovo takmičenje je crpjelo veliku energiju. Drago mi je, naravno, što sam bila dio tima, jer je i za mene bio izazov i uživala sam u vrhunskoj atmosferi. Utisak bi sigurno bio drugačiji da smo, realno, barem još dvije pobjede ostvarile.“
Ne želi da govori koliko će još igrati u dresu sa državnim grbom.
„Ne znam zbog čega me pitaju, s obzirom na to kako igram posljednjih deset godina, do kada ću da nastupam za reprezentaciju. Što se tiče mog tijela, osjećaja i ljubavi prema rukometu, mogu još pet godina da igram. Najveći problem je što u nekoj fazi dođe do psihičkog zasićenja, a glavi je potrebna pauza i vrijeme za porodicu. U svakom slučaju, imaću poseban motiv kod kuće, jer imam veliku želju da nastupamo u punoj dvorani. Nadam se da će se do tada situacija oko korone promijeniti“, zaključila je Jovanka Radičević.
