Ksenija Ivanović Božović dugo je igrala odbojku na visokom nivou, pred punim tribinama, širom Evrope i svijeta.
U posljednjih 18 mjeseci zbog pandemije koronavirusa sport i cijeli svijet funkcionisali su novim uslovima.
„Svakako jedna teška i kompleksna situacija. Ne samo za naše sportiste i sportske radnike, već i cjelokupan svijet. Iskreno se nadam, da s obzirom da je počela vakcinacija, da su ljudi navikli da žive sa kovidom, više neće biti prekida sportskih dešavanja. Vjerujem da će se utakmice odigravati pred punim dvoranama i da ćemo da se vratimo normalnim aktivnostima. Nadam se i da će djece opet biti u salama, atletskim stazama, kao i da će rekreativci moći da uživaju u sportovima koje vole“, kazala je Ksenija na konferenciji „Sport iz drugog ugla“ govoreći na temu „Razvoj sporta u periodu pandemije koronavirusa“.
Bivša odbojkaška reprezentativka, a sada zamjenica direktora Uprave za sport i mlade ističe da su neki sportisti ostali bez prilike da nastupe na Olimpijskim igrama jer su imali nesreću da se inficiraju pred start takmičenja.
„Svjesni smo da su Olimpijske igre kruna karijere svakog sportiste. Imamo slučajeve gdje su naši sportisti imali želju da završe karijeru na najvećoj sportskoj smotri. Međutim, s obzirom na to da je došlo do odlaganja Igara, to nije bilo moguće. Sa druge strane imamo sportiste koji su za tu jednu godinu stasali i bili putnici za Tokio. Postojali su slučajevi gdje su sportisti testirani pred ulazak u Olimpijsko selo i nisu mogli učestvovati na Igrama zbog pozitivnog rezultata. Zamislite osjećaj da se spremate četiri, odnosno pet godina za Igre i u putu dobijete koronu i ne možete da se takmičite. Pitanje je kakve je posljedice sve ovo ostavilo i na mentalno zdravlje kod ovih sportista. Takođe, prazne tribine, kao i ograničena sloboda kretanja napravili su neku neprirodnu atmosferu od Olimpijskih igara.“
Pandemija je sportiste udaljila od borilišta, a ni rekreativci nisu mogli da upražnjavaju hobije.
„U 2020., kada je i kod nas proglašena pandemija kovida većina takmičenja je prekinuta kao klikom na dugme. Zatvoreni su sportski objekti, teretane,igrališta. Sportisti su, kao i ostalo stanovništvo bili primorani da budu u svojim domovima. Preporuka je, ukoliko je profesionalni sportista zdrav, da ne pravi pauzu dužu od dvije sedmice. Međutim, s obzirom na to da smo imali totalni lockdown bili su primorani da u izolaciji provedu mnogo više vremena. Bez obzira na to što su imali program rada od svojih trenera kućni uslovi nisu dovoljni da sportista održi svoju formu na željenom nivou.“
Prisustvo navijača na tribinama veoma je važno za svakog sportistu. To se posebno moglo vidjeti kada su se utakmice igrale bez navijača, zbog prevencije širenja koronavirusa.
„S obzirom na implementaciju mjera protiv kovida došlo je i do zabrane prisustva publike. Iz ugla profesionalnog sportiste koji sam bila 13 godina nisam sigurna koliko su sportisti mogli da pronađu dodatnu motivaciju koju donosi publika jer vjerujem da je taj adrenalin koji nose pune tribine je nezamjenljiv. Postoji i drugi momenat uticaja pandemije korona virusa, a koji je ekonomski. Bez publike,bez prodaje karata svakako da su se i klubovi susreli sa brojnim izazovima. Takođe, sponzori su se susreli sa krizom i na kraju opet dolazimo do toga da sportisti i sportski radnici trpe. Ugovori su smanjeni, a neki sportisti ostali su neisplaćeni“.
Ipak, slike koje dolaze u posljednje vrijeme, ohrabruju.
„U posljednje vrijeme svjedoci smo punih tribina, u Španiji, Engleskoj. I ja sam prije mjesec dana prisustvovala finalu Evropskog prvenstva za odbojkašice, gdje je bilo preko 20 hiljada ljudi. Svakako da je to bilo ohrabrujuće vidjeti i vjerujem da se sve ovo privodi kraju i da ćemo se u 2022. vratiti na tribine da podržimo naše omiljene klubove“, zaključila je Ksenija Ivanović Božović.
