„Olimpijski ciklus“ i „Ishrana i zdravlje“ – šta na te teme kažu eminentne sportistkinje i stručnjaci

„Olimpijski ciklus“ i „Ishrana i zdravlje sportista i sportistkinja“, bile su teme konferencije Sport iz drugog ugla, koju su četvrtu godinu zaredom organizovali Sekretarijat za sport Glavnog grada i NVO Svijet-Mondo, osnivač specijalizovanog portala za ženski sport – www.sportfem.me.

O životu i ambicijama u vrhunskom sportu, o tome kako sportisti i sportistkinje funkcionišu u režimu profesionalnih obaveza, te kako se nose sa pritiskom ritma koji se zasniva na vrijeme od treninga do treninga, od utakmice do utakmice, od takmičenja do takičenja, govorile su dvije naše proslavljene sportistkinje – Katarina Bulatović, bivša sjajna rukometašica, višestruka osvajačica najvećih medalja na reprezentativnom i klupskom nivou, sada sportska direktorica Crnogorskog olimpijskog komiteta, i Jelena Dubljević, slavna košarkašica, dugogodišnja reprezentativka, jednna od rijetkih Evropljanki koja je osvojila šampionski prsten u WNBA ligi, sada je predsjednica Košarkaškog saveza Crne Gore.

“Odgovor na pitanje šta bi neki mladi sportista trebalo da uradi da bi bio vrhunski, mogao bi da bude jako jednostavan – potrebno je da ima svoj cilj i šta želi da uradi u životu. Kada imaš cilj imaš i put. Ponekad se skrene sa tog puta, jave se problemi, ali iz problema se i uči. Na taj način se postaje i bolji sportista i bolji čovjek. Potrebno je i maštati o velikim stvarima, postaviti ih kao cilj. Takođe, bitno je da budeš realan u nekim zahtjevima, ali istovremeno i da se usudiš da uradiš nemoguće. I da se iskoristi svaki momenat, jer vrijeme i priliku niko ne može da vrati”, kazala je Jelena Dubljević.

Katarina Bulatović je u Londonu 2012. godine osjetila najljepše trenutke sportske karijere, nakon što je sa selekcijom Crne Gore osvojila olimpijsko srebro. Bila je i članica nacionalnog tima, četiri godine kasnije u Rio de Žaneiru.

“Kod sportista koji se ne zadovoljavaju uspjesima, koji se ne zadovoljavaju učešćem na jednim Olimpijskim igrama, već žele još – naredni olimpijski ciklus počinje praktično kada se završi prethodni. Ali, to je, zapravo, i ritam vrhunskih sportista, posebno onih koji igraju u vrhunskim klubovima i selekcijama. Za njih nema ‘praznog hoda’ u karijeri, nema mnogo odmora, već su takmičenja i zahtjevi uvijek visoki. Za njih je to način života”, naglasila je Katarina Bulatović.

Na Konferenciji je emitovan intervju sa Draganom Jovićem, selektorom tekvondo reprezentacije Srbije i najtrofejnijim srpskim olimpijskim trenerom, čovjekom čiji su takmičari od Londona 2012. zaključno sa Parizom 2024. osvojili pet medalja, po dvije zlatne i srebrne, te jednom bronzanom.

“Vjerujem da onome, koji je predodređen da bude šampion, nije potrebna motivacija. Oni koji to žele vuku vas za rukav, prvi su ispred sale za trening, oni ne odustaju, ne govore kada imaju sitnu povredu… Sa druge strane, vidite i melanholične talente, koji mogu da pobjeđuju na talenat u mlađim kategorijama, ali ne i kada uđu u seniorsku konkurenciju. Ovih prvih, nažalost, nema mnogo, ali su zato i veliki šampioni”, kazao je Dragan Jović.

Koliko su ishrana i uloga fitnes i kondicionih treninga važni u današnjem sportu, koliko se u Crnoj Gori vodi računa o ta dva izuzetno važna segmenta u ostvarivanju vrhunskih rezultata, govorili su Sara Jovanović, nutricionistkinja i karatistkinja, Jovana Peković, naša džudo reprezentativka i učesnica brojnih velikih takmičenja, te Vladimir Popović, međunarodno prepoznati bodibilding i fitnes trener, sa sertifikatima u više oblasti na seminaru jednog od najboljih svjetskih stručnjaka Stena Eferdinga.

“Dobra ishrana može da popravi performanse sportista i oporavak mišića i cijelog organizma, dok neadekvatna ishrana često dovodi do povreda, upala, bolesti… Mislim da su naši sportisti svjesni značaja pravilne ishrane, da to i koriste u svom profesionalnom životu, ali ima i onih koji traže savjete stručnjaka. Mislim da će ih biti još više”, kazala je Sara Jovanović.

Jovana Peković se bavi jako teškim i fizički napornim sportom – džudoom, koji je, pritom, podijeljen na težinske kategorije.

“Ranije, dok sam bila mlađa, kontrolisala sam i skidala kilograme na pogrešan način. Trebalo je da prođu godine da shvatim šta me to sputava da napravim korak naprijed u seniorskoj karijeri. Promijenila sam navike u ishrani, promijenila sam navike i bilo je lakše. To su sve odricanja, ali odricanja su u životu profesionalnog sportiste normalna stvar i ako želimo da imamo rezultate kojim težimo, moramo da budemo spremni na to”, kazala je Jovana Peković.

U modernom sportu uloga fitnes i kondicionih trenera izuzetno je važna i mnogo drugačija nego ranije.

“Naši treneri iz tih oblasti trude se da napreduju i da se usavršavaju, mnogo je onih koji uče od najboljih stručnjaka iz svijeta sporta. Tako bi trebalo da se nastavi, edukacija mora da bude konstantna, jer samo na taj način možemo da ostanemo u korak sa razvijenim zemljama. U današnjem sportu svi segmenti su povezani – tehničko-taktički treninzi, kondicioni treninzi, ishrana, dodaci ishrani… a ako se jedan od tih segmenata izostavi, to će, bez sumnje, imati uticaj na sportski rezultat. Današnji sport, jednostavno, ne prašta greške. U svim aspektima, sportista mora da bude maksimalno posvećen i profesionalan da bi se suproststavio konkurenciji, jer mora da zna da negdje drugo sigurno ima mnogo onih koji rade dobro, rade sve kako treba i šta treba kako bi ostvario rezultate koje želi”, kazao je Vladimir Popović.

Marino Bašić, fitnes i kondicioni trener iz Hrvatske, jedan od najboljih regionalnih stručnjaka u toj oblasti, u snimljenom razgovoru, naglasio je koliko su se uloga fitnes i kondicionih trenera, kao i svijest sportista i sportistkinja, promijenili. Bašić je u karijeri, koja traje preko 20 godina, sarađivao sa velikim imenima, kao što su teniseri Miloš Raonić i Borna Ćorić, sa braćom Sinković, višestrukim olimpijskim šampionima u veslanju, ima iskustvo u radu u kolektivnim sportovima (U 21 selekcija Hrvatske…).

“U profesionalnom sportu su se pomjerile granice, karijere traju duže, jer su sportisti svjesni da moraju da treniraju i rade dodatno, kao i da vode računa o svim drugim stvarima u svom životu. Sada klinci sa 10-12 godina počinju da treniraju dodatno, oni od 16 ili 18 su već u ozbiljnim pričama. Kada sportista sa 32-33 godine ima iza sebe 15 godina kvalitetnog rada i života, ako se kvalitetno i pravilno hrani, on se osjeća snažno i gipko, njegovo tijelo je u punoj snazi i naravno da je spreman da produži”, rekao je Bašić.