Pratite nas

Žene i sport: Zdravlje i um

Poremećaj u ishrani: Kako ih prepoznati i kako ih spriječiti

Image by Drazen Zigic on Freepik

Bavljenje sportom donosi brojne benefite za fizičko i mentalno zdravlje, ali može da donese i određene probleme – jedan od njih je poremećaj u ishrani, od kojeg “pate” posebno sportistkinje.

“Postoji mišljenje u opštoj populaciji da su mršavost i kondicija u današnje vrijeme ‘obavezni’, posebno kod žena. Sportistkinje imaju dodatni pritisak – naporno treniraju, grade mišiće i gube masnoću“, kaže dr Kendra Beker, klinički psiholog i direktorica istraživačkog centra u Opštoj bolnici u Masačusetsu (SAD).

Anoreksija nervoza i bulimija nervoza, dva poremećaja u ishrani definisana nezadovoljstvom izgledom tijela, pogađaju i do čak 42% odsto sportistkinja – u zavisnosti od starosti, vrste sporta i takmičarskog nivoa.

Čak i do 70% sportistkinja imaju navike koje mogu prerasti u poremećaj u ishrani, kao što su ograničavanje unosa hrane i pokušaj da se izgubi težinu.

Sportistkinje su pod većim rizikom od poremećaja u ishrani ako se bave pojedinačnim sportom- kao što su atletika (trčanje), plivanje i biciklizam, u kojima se manja tjelesna težina može smatrati prednošću.

Drugi faktor rizika je učešće u sportovima koji zavise od ocjena sudija, kao što su gimnastika, skokovi u vodu i umjetničko klizanje. Pored toga, to što je sportistkinja uspješnija, veća je vjerovatnoća da će tražiti da dobije svaku prednost u odnosu na konkurenciju, što ponekad ili često pretpostavlja i gubitak težine.

“Ljudi koji su veoma posvećeni sportu zaista se trude da budu sve bolji. Oni ispravljaju i najmanje nedostatke u njihovom izvođenju i učinku. To može dovesti do povećanog rizika od perfekcionističkog razmišljanja i poremećaja u ishrani“, kaže dr Beker.

Dr Beker naglašava da smanjenje kilaže utiče na performanse i zdravlje.

“Sportistima je potrebno mnogo hrane da bi radili ono što rade. Morate da unosite dovoljno kalorija, masti i hranljivih materija iz svih grupa hrane da biste obavljali vrste aktivnosti o kojima govorimo – i da biste dali sve od sebe”, naglašava.

Poremećaj u ishrani usko je vezan sa sindromom RED-S (relativni energetski deficit u sportu).

RED-S je, jednostavno rečeno, stanje izazvano nedovoljnim unošenjem hrane ili prekomjerenim treniranjem ili, ono što se najčešće dešava, kombinacijom ova dva faktora.

RED-S može dovesti do:

– Smanjenje energije, što može uticati na performanse i povećati rizik od povreda

– Nizak nivo estrogena, koji može ometati normalne menstrualne periode i dugoročno može oštetiti reproduktivno zdravlje, kao i funkciju mozga i srca

– Smanjena mineralna gustina kostiju, koja je neophodna za zdrave kosti i rezultira povećanim rizikom od slomljenih kostiju

– Gastrointestinalni problemi kao što su nadimanje i zatvor

– Povećan rizik od depresije i anksioznosti

“Ako ne unosite dovoljno energije, vaše tijelo će početi da je krade iz drugih djelova vašeg tela. Zbog toga zdravlje kostiju pati. Zbog toga zdravlje mozga pati. Ako ste mladi, neke od ovih potencijalnih problema su toliko daleko da ne izgledaju toliko važni, u poređenju sa tim da ste malo brži ili dobijate bolje ocjene od sudije. Ali uticaj može da bude jako opasan“, kaže dr Beker.

Kako prepoznati poremećaj u ishrani

Znaci poremećaja u ishrani kod sportiste mogu uključivati:

Gubitak težine: Gubitak težine može biti znak upozorenja na poremećaj ishrane kod sportiste, posebno kod tinejdžera.

Anksioznost: Mnogi ljudi koji razviju poremećaje u ishrani imaju simptome anksioznog poremećaja, kao što su perfekcionističko razmišljanje, socijalna anksioznost ili zabrinutost da će se osjećati sramotno ili negativno ocijenjeno od strane drugih.

Jasne promjene raspoloženja: Sportisti sa poremećajima u ishrani takođe mogu prestati da uživaju u svom sportu.

Više ne jedu omiljenu hranu: Sportisti često pokušavaju da optimizuju svoju ishranu, kao što je rad sa nutricionistom. Ali isključivanje omiljene hrane ili čitavih grupa hrane može biti alarm.

Više ne jede sa drugim ljudima: Ako sportista izbjegava da jede sa prijateljima, porodicom ili saigračima, to može biti znak upozorenja.

Stalno treniranje: Sportista koji vjeruje da treba stalno da trenira može izazvati zabrinutost. Na primjer, kada se dodaju vježbe i nakon treninga, ili se ne odmara.

Dr Beker naglašava da svaka osoba sa poremećajem u ishrani nema isto ponašanje.

Na primjer, osoba sa „atipičnom anoreksijom“ ima simptome anoreksije, kao što je veoma ograničena ishrana, ali nema manju težinu.

Ona takođe naglašava da iako su sportistkinje pod povećanim rizikom, poremećaji u ishrani mogu uticati na svaki pol u bilo kom uzrastu – od djece do starijih odraslih.

Kako pomoći sportisti sa poremećajem u ishrani

Dr Beker podstiče roditelje, trenere i saigrače da naglase vještinu sportiste i umanjuju naglasak na težini i obliku tijela.

“Stvorite ugodnu sredunu u kojoj je u redu da svaki sportista ima tijelo takvo kakvo je. Pohvalite divne stvari koje sportisti mogu da urade, a ne da ih kritikujete zbog izgleda”.

Koji su savjete za sportiste koji imaju problem poremećaja u ishrani.

“Prvo, pokušajte da zapamtite da poremećaji u ishrani nisu izbor. Nije sujeta. Poremećaj u ishrani uključuje kompleksnu neurobiologiju, genetiku, karakteristike ličnosti i još mnogo toga“, kaže ona.

“Važno je pristupiti svakom sportisti sa saosjećanjem, razumijevanjem i podrškom u odnosu na kritiku ili osuđivanje. Pored toga, uvjerite sportistu da vam je stalo do njega uprkos njihovom sportskom nastupu. Jedan od najboljih načina za borbu protiv poremećaja u ishrani je da iskažu da su, bez obzira na njihov talenat u određenoj oblasti, vrijedni kao osoba. Recite im: ‘Zabrinut sam za tebe, ne zato što mislim da nećeš proći dobro u svom sljedećem nastupu, već mi je stalo do tebe kao osobe i vidim da ne ličiš na sebe. Stalo mi je do tebe i želim da nastaviš da radiš stvari koje voliš, kakvi god tvoji rezultati bili’“.

Klikni i komentariši

Ostavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Reklama

Ovo morate vidjeti

Više u Žene i sport: Zdravlje i um