Preživjela ujed ajkule da bi u Parizu plivala za medalju: Plivanje joj je dva puta spasilo život

Eli Truit je velika američka nada u paraplivanju – a prije samo 14 mjeseci mislila je da nikada više neće ući u vodu.

U maju 2023. dok je bila na odmoru sa koleginicom sa koledža na kome je trenirala plivanje, Eli Truit je ostala bez noge nakon ujeda ajkule, dok je plivala u egzotičnim vodama oko ostrva Turks I Kejkos u Atlantskom okeanu.

“Nakon diplomiranja na fakultetu prošlog maja, bila na odmoru sa jednom od mojih najboljih prijateljica, Sofi, koja je bila kapitenka mog plivačkog tima na Jejlu. I ronili smo u okeanu, na bezbjednom mjestu – tako nam je rečeno, a odjednom pojavila se ajkula. Osjetila sam da mi je zagrizla nogu, zatim sam znala i da mi je odgrizla dio. Bila je to borba za život, odlučile smo da plivamo do čamca koji je bio daleko oko 100 metara, a vidjele smo da ajkula još kruži. Plivanje mi je definitivno spasilo život. 15 godina sam plivala na takmičarskom nivou, uprkos bolovima i neopisivom strahu uspjela sam da dođem do čamca”, sjeća se Eli.

Hitno je prebačena u lokalnu bolnicu, zatim helikopterom do Sjedinjenih država, uz obilno krvarenje, da bi nakon tri operacije, izvršena amputacija potkoljenice.

Pored fizičkog oporavka, koji je bio naporan, mentalno je Eli bila uništena, a voda, okruženje u kome se osjećala ugodno, sada je postala noćna mora.

“Jasno je da sam bila uplašena od vode, jer posljednji put kada sam osjetila vodu, borila sam se za život. Ali, meni je bilo važno da nastavim da živim normalno, a to je uključivalo da ponovo osjetim ljubav prema vodi”.

Eli je sa 24 godine znala da mora da krene dalje, a u procesu rehabilitacije dobila je mogućnost da nastavi da se bavi plivanjem, te saznanje da su Paraolimpijske igre njena sportska šansa. Rečeno joj je da ima vremena da se spremi do Los Anđelesa 2028, ali ona nije željela da čeka. Tri I po mjeseca nakon amputacije skočila je u bazen, u vodu, počela da se takmiči I u rekordnom roku izborila paraolimpijsku normu na 400 metara slobodnim stilom u kategoriji S 10.

“Nikada nije propustila nijedan trening. To se ne događa ni na najvećem plivačkom nivou, naiđu dani kada ne možeš ništa. Njoj se nikada to nije dogodilo. To nije normalno, posebno nakon svega što je prošla. Njen primjer je vrijedan divljenja”, rekao je njen trener Džejmi Barone.

“Mnogo je divnih stvari u mom životu vezano za plivanje. Plivanje mi je spasilo život jednom, plivanje mi spašava život i sada, jer mi daje šansu da radim ono što volim, snagu i nadu da živim. Zahvaljujući plivanju ja sam živa i živim”, kazala je Eli.

U Parizu najavljuje da želi medalju, a na tribinama će je bodriti 50-ak navijača – članovi porodice i prijatelji.