Godina na izmaku, kada je riječ o ženskom sportu u Crnoj Gori, pored bljeska Marije Vuković, šestog mjesta “lavica” na Olimpijskim igrama, medalja karatistkinja, još jednom učešću košarkašica na velikom takmičenju, pamtiće se po usponu ženske fudbalske selekcije.
Crna Gora je tek prije desetak godina počela da razvija fudbal među ljepšim polom, kao i svaki početak – bilo je mnogo prepreka i problema, a još više entuzijazma, da bi u godini na izmaku nacionalni tim rezultatima pokazao i potencijal i kvalitet.
Selekcija koja je do septembra 2021. godine imala samo poraze, odjednom, ali ne i preko noći, počela je da pobjeđuje.
U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, crnogorske fudbalerke ostvarile su tri trijumfa, skrenule pažnju I domaće i svjetske javnosti, a djevojka koja je od početka u nacionalnom timu dočekala da sa saigračicama naplati sve teške trenutke – Armisa Kuč, rekorderka po broju utakmica i golova za reprezentaciju, i zvanično – prva najbolja fudbalerka Crne Gore.
“Prošla sam kroz teške momente, sada prolazim kroz najljepše. Počele smo da pobjeđujemo, postale smo interesantne, medijska pažnja nam jako prija. Sve je drugačije, došli su rezultati, ljudi su počeli da nas prepoznaju… Sada nas i pitaju kada igramo, da bi došli da nas prate i navijaju za nas. Zaslužile smo to dobrim igrama i pobjedama. Marija Vukčević, Slađana Bulatović, Jasna Đoković, Darija Đukić… – sve smo prošle zajedno, a sve djevojke koje su ikada igrale u reorezentaciji zaslužne si za ovo što se događa sada“, kaže Armisa Kuč.
Armisa je jedan od našeg simbola ženskog fudbala, uz Mariju Vukčević, prvu crnogorsku igračicu koja je ostavila trag i u inostranstvu, zatim Slađanu Bulatović, Jasnu Đoković, Dariju Đukić…
One i njihove saigračice, mahom mlađe, sanjale su o danima pobjeda… Kada su počinjale ovu lijepu priču, atmosfera i ambijent su bili drugačiji – fudbal je bio tabu tema za ljepši pol u Crnoj Gori.
Put Armise Kuč je bio klasičan put crnogorske fudbalerke – počela je u Rožajama, kao jedina djevojčica, a danas je igračica nacionalnog tima, sa iskustvom igranja u Švedskoj, Španiji, Bosni i Hercegovini, sada u Bjelorusiji…
„Moj put je bio mnogo težak, kod trenera Raifa Šutkovića bila sam jedina djevojčica. Ali, ja sam znala svoj cilj, znala sam šta hoću. To sam i dobila. Došla sam do reprezentacije, to mi je dalo podstrek da radim još jače, otišla u inostranstvo, ostala dugo…“, kazala je Armisa.
Ženski fudbal je u ekspanziji u svijetu, recimo predstojeće Evropsko prvenstvo u Engleskoj biće najgledaniji ženski sportski događaj u istoriji.
Polako se mijenja i svijest o tom sportu i na našim prostorima.
„Sve više djevojčica voli fudbal, a svaka koja ga voli trebalo bi da počne da trenira, da se ne obazire na predrasude, kojih je sada manje. Fudbal je za djevojčice. To je sport u ekspanziji, svuda u svijetu, sve su bolji uslovi, sve je više novca. Djevojčicama treba pružiti podršku da slijede svoje snove“.
Armisa se bliži 30. godini, ali, kako kaže, tek sada igra najbolji fudbal u karijeri. Nagrada za najbolju igračicu u Crnoj Gori je kruna svega kroz šta je prošla…
„To je veliko priznanje, velika satisfakcija, iza koga stoje veliki i naporan rad, kao i ljubav prema fudbalu. Sada, sa 29. godina se osjećam najbolje i najspremnije, i to je potvrda da nikada ne treba da se odustane“, kazala je Armisa.
Spremna je, dakle, da vodi napad crnogorskog tima u nastavku kvalifikacija za ženski Mundijal, koje “crvene” čekaju sa devet bodova iz šest mečeva, a nastavljaju utakmicama sa Maltom i Rusijom u aprilu u Podgorici.
Cilj je da takmičenje u grupi završe na trećem mjestu, na kome su sada…
„Mi smo i protiv velike Danske pokazale da više nismo tim koji gubi tako lako, dale smo im gol, željele da se nadigravamo, stvorile neke šanse… Ostale su nam utakmice koje možemo da pobijedimo, kao protiv Malte i Bosne i Hercegovine kod kuće. Igraćemo i protiv Rusije, od koje smo izgubile u gostima ubjedljivo, ali smo imale mnogo problema pred taj meč. Nas nekoliko je imalo koronavirus, dvije djevojke – Darija Đukić i Jelena Karličić – nisu mogle da igraju zbog crvenih kartona. Sada želimo da se nadigravamo, da pokušamo da iznenadimo, uzmemo bod ili tri, zašto ne. Naš cilj je da na kraju zauzmemo treće mjesto i naredni ciklus počnemo iz boljeg šešira“.
Uz Armisu, liderka selekcije i kapitenka je Slađana Bulatović, očekuje se povratak Jasne Đoković, a to su dvije, kako kaže najbolje igračice sa kojima je igrala u reprezentaciji…
„S njima sam najduže, najbolje se poznajemo, ali, vjerujte, ni druge djevojke ne zaostaju“, ističe Armisa Kuč, koja je otkrila da je najbolja igračica sa kojom je igrala Tabita Čavinga, fudbalerka iz Malavija i zvijezda u Kini (zajedno su bile u švedskom Kvarnsvedensu), a legendarna Brazilka Marta najbolja protiv koje je igrala.
NOVI TALAS
Dolazi i novi talas crnogorskog ženskog fudbala, koji predvode 17-godišnja Anđela Tošković i dvije godine starija Jelena Karličić.
„Anđela i Jelena su nam mnogo pomogle u ovom ciklusu. Vidim da dobro da treniraju, da se pravilno hrane, što je često problem u tom uzrastu. One su posvećene i talentovane, imaju blistavu budućnost“.
Lijepa budućnost, čini se, čeka i našu selekciju, ženski fudbal, sport koji nije imao tradiciju, polako postaje i mejnstrim sport u Crnoj Gori.
Ovaj tekst je dio projekta finansiranog kroz Fond za pluralizam Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija
