Maja Savić je prije devet godina bila dio generacije „lavica“ koja je osvojila srebro na Olimpijskim igrama u Londonu. Danas je član stručnog štaba i prije svega mlade igračice mogu da nauče mnogo od nje.
“Od starta se dobro radi. Pred dolazak u Japan imali smo provjeru u Mađarskoj gdje smo vidjeli na čemu još moramo da radimo do početka Igara. Odlična stvar je što su djevojke na svakom treningu u Podgorici davale maksimum, a da je bilo teško”, bilo je. Olimijske igre same po sebi su teške. Na primjer, u odnosu na svjetsko ili evropsko prvenstvo nastupaćemo sa 14 igračica plus rezerva, tako da nemamo prostora za neke kalkulacije. Ali, u suštini, svima je isto”, kazala je Savić za Pobjedu.
Velika je razlika između ove i ekipe koja je 2012. blistala u Londonu.
“Treba da budemo strpljivi, jer ako gledamo 2012. i ovu godinu – neuporedive su što se tiče igračkog kadra. U Londonu smo na svakoj poziciji imali po dvije vrhuske igračice, pa se desio godinu ranije Brazil i onakav rezultat na Svjetskom prvenstvu. Ova ekipa sada ima karakter za divljenje i sigurna sam da će dati 200 odsto na terenu”.
Razmišlja se isključivo o Angoli.
“U suštini, najvažnije je otvaranje utakmice. Eto, sa Angolom znamo kako možemo, radili smo i radićemo na detaljima po kojima je Angola prepoznatljiva. Konkretno, ova selekcija igra brz rukomet, izuzetno je fizički jaka sa dva visoka pivota od 194 centimetra. Znamo otprilike sve te igračice, koje vole da igraju “dva na dva”, “sedam na šest”, vrlo su nezgodne, ali nijesu nepobjedive.“
Pred velika takmičenja treba biti prije svega smiren.
„Kroz treninge i priču želimo da smanjimo pritisak, Sad, iskreno, blagi pritisak mora da postoji kada radiš puno. Na primjer, student koji je učio ima tremu i nada se visokoj ocjeni, a onaj ko izlazi na blef, ništa ne očekuje, zar ne?! Snovi su lijepi, treba ih čuvati”, zaključila je Maja Savić.
