Poslije pet godina sazrijevanja i dokazivanja u Poljskoj, Mađarskoj i Španiji, te epizode u Turskoj, Vanesa Agović se vratila kući, u Podgoricu, u Budućnost.
Rukometašica koja je još 2016. godine, sa samo 20, u posljednji čas, zbog povrede otpala sa spiska putnica za Evropsko prvenstvo, „ubijedila“ je Bojanu Popović da je kalibar za „plave“ i Ligu šampiona.
Povratak nije bio planiran, a poziv je došao iznenada, iako je Vanesa posljednjih mjeseci trenirala u podgoričkom klubu, spremajući se za novi izazov u inostranstvu.
„Prošlu sezonu sam počela u Turskoj, ali ta priča nije se završila kako sam očekivala. Jednostavno, nisam bila zadovoljna – ni kvalitetom treninga, ni profesionalnošću u klubu, odnosom… Sve je bilo drugačije od onoga što mi je obećano i najavljeno. Vratila sam se u Podgoricu, a Bojana mi je izašla u susret da treniram u Budućnosti, da pomognem i ekipi u pripremama, a više sebi da ostanem u dobrom treningu i budem u ritmu za novu sezonu i novi klub. Na početku sam uglavnom imala odbrambene zadatke na treninzima, a kad se završila sezone u Ligi šampiona vježbala sam i napad. Očito da je Bojana bila zadovoljna onim što sam pokazala, pa sam prije nekoliko dana dobila zvaničan poziv da dođem – da se vratim u Budućnost. Nisam očekivala, nisam ni planirala, ali naravno da sam prihvatila“, kaže Vanesa za Sportfem.
A kako je doživjela poziv i povratak, možda najbolje govore ove riječi:
„To je nešto najbolje što je moglo da mi se dogodi“.
I sa emotivne i sa sportske strane…
„San svakog sportiste je da igra najjače takmičenje, a ja sam dobila šansu da igram Ligu šampiona. Pritom, nigdje nije ljepše nego kući“, ističe Vanesa.
Daleko od kuće je bila dugo, išla je težim, ili možda bolje rečeno – okolnim putem, iako je imala posebnog „mentora“.
Vanesina majka je Maja Savić, naša rukometna i sportska legenda…
„Majka je uvijek bila veliki kritičar, uvijek previše iskrena. Tek kada sam shvatila da je svaka njena riječ usmjerena ka tome da budem bolja i da je imala pozitivnu konotaciju – bilo mi je lakše. Uglavnom, majka mi nikada nije bila protekcija… Ni sada neće biti tako, na meni je da dajem sto posto u svakom momentu i to ću da radim. Nije moj cilj bio samo da se vratim u Budućnost, već da u Budućnosti potvrdim kvalitet koji imam. Majka je presrećna zbog mene, što sam zaslužila poziv i sada je na meni da se dokažem, možda i više nego drugi“, ističe Vanesa, čiju su karijeru poremetile teške povrede i operacije, ali ne i zaustavile, već je – ojačale.
U Budućnost se vratila u trenutku kada klub nije tako moćan kao kada je otišla, kada se stvara novi tim…
„Odlično je što je Milena Raičević u ekipi, ona je pravi lider, igračica velike klase i iskustva. Igraćemo elitno takmičenje, jasno je da je konkurencija žestoka. Borićemo se, daćemo maksimum na svakom meču, to mora da nam bude prioritet, jer nema unaprijed ni dobijenih, ni izgubljenih utakmica“.
Dolaskom u Budućnost, gdje je čeka svakodnevni rad sa Bojanom Popović, koja je i selektorka Crne Gore, jasno se nameće pitanje Vanesinih ambicija za povratak i u reprezentaciju.
„Naravno da misli idu ka tome, ali sada sam fokusirana da se spremim za sezonu. Ako budem igrala dobro, možda i zaslužim i poziv u nacionalni tim… Suvišno je reći koliko bi mi to značilo“, zaključila je Vanesa Agović.
Ovaj tekst je dio projekta finansiranog kroz Fond za pluralizam Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija
