Više od sporta: Priča Marijane Goranović o upornosti, mentalnoj snazi i ljubavi

Jedna od pionirki crnogorskog paraolimpizma Marijana Goranović, prošle godine je nakon decenije i po okončala uspješnu karijeru.

U razgovoru za Sportfem govorila je o svemu kroz što je prošla, najljepšim trenucima na sportskim borilištima, uslovima u kojima treniraju sportisti sa invaliditetom u Crnoj Gori.

Marijanina karijera trajala je dugo i prožeta je rezultatima za ponos. Bila je vicešampionka Evrope u bacanju kugle u kategoriji F41 (osobe niskog rasta). Prošle godine odlučila je stavi tačku na profesionalno bavljenje atletikom.

„Bilo je to emotivno putovanje puno izazova, truda, pobjeda i lekcija koje su me oblikovale kao sportistkinju i osobu. Hvala svima koji su vjerovali u mene, podržavali me u teškim trenucima i slavili moje uspjehe.Iako više neću stajati na startnim linijama, paraolimpizam će zauvijek biti dio mene — kroz vrijednosti koje nosim, prijateljstva koja ostaju i inspiraciju koju želim prenijeti na nove generacije“, rekla je Marijana na početku razgovora za naš portal.

Na početku sportske karijere suočila se sa nekoliko velikih izazova.

„Prvi je bio nedostatak iskustva u takmičarskim uslovima — trebalo mi je vrijeme da naučim da se nosim sa tremom i da svoje najbolje izdanje pokažem baš kad je najpotrebnije. Takođe, fizički zahtjevi sporta su bili veliki, pa sam morala da radim na jačanju izdržljivosti, snage i tehnike. Balansiranje između škole, obaveza i treninga takođe nije bilo lako. Često sam morala da žrtvujem slobodno vrijeme da bih ispunila sve obaveze“, prisjetila se Marijana.

Goranović ima veliko iskustvo nastupa na Paraolimpijskim igrama na kojima je tri puta predstavljala Crnu Goru.

Takmičila se u Londonu, Rio de Žaneiru i Tokiju, gdje je na otvaranju nosila zastavu naše zemlje.

„Moj najvažniji trenutak sa Paraolimpijskih igara bio je trenutak kada sam stajala na startnoj liniji svog prvog finala. Srce mi je lupalo jače nego ikada prije, ali u tom trenutku sam osjetila ogromnu zahvalnost — za svaki trening, svaki izazov, svaku žrtvu koja me dovela tu gdje jesam. Kada je takmicenje počelo, sve je nestalo osim tog trenutka i mog cilja. Bez obzira na ishod, za mene je to bio trenutak pobjede, jer sam dokazala sebi da mogu. Bio je to trenutak kad sam shvatila da je svaki san moguć uz trud, vjeru i upornost“, ističe naša paraolimpijka.

Od osnivanja Paraolimpijskog komiteta 2007. crnogorski sportisti učestvovali su pet puta na Paraolimpijskim igrama.

„Paraolimpijski sport u Crnoj Gori biljezi značajan napredak, ali još uvek postoji prostor za unapređenje“, uvjerena je Marijana.

Tokom takmičenja na najvećoj svetskoj sceni, suočavala se sa velikim mentalnim i fizičkim izazovima, ali je naučila kako da ih prevaziđe.

„Mentalno, oslanjam se na tehnike fokusa i vizualizacije — prije svakog nastupa zamišljam sebe kako uspjesno izvodim sve korake. Duboko disanje i kontrola misli pomažu mi da umirim nervozu i ostanem prisutna u trenutku. Naučila sam da prihvatim pritisak kao dio igre, kao izazov koji me dodatno motiviše“, objašnjava Marijana.

Kada je shvatila da je pred njom ozbiljna sportska karijera, našla se pred novim izazovom.

„Balansiranje između profesionalnog sporta i privatnog života za mene je uvijek bio izazov, ali uz dobru organizaciju i jasne prioritete postalo je moguće. Na početku karijere bilo je teško — treninzi, putovanja i takmičenja zahtijevali su skoro sve moje vrijeme i energiju. Ponekad sam imala osjećaj da propuštam važne trenutke sa porodicom i prijateljima. Međutim, vremenom sam naučila da bolje planiram: svaki slobodan trenutak koristim da provedem sa dragim ljudima, porodicom, a takođe sam naučila da sebi dam pravo na odmor i vrijeme za stvari koje me ispunjavaju van sporta“, kaže Goranović.

Pored Paraolimpijskih igara, važnu ulogu u Marijaninoj karijeri imala su i druga velika međunarodna takmičenja.

„Evropska prvenstva i Svjetska prvenstva su mi donijela neke od najlepših trenutaka i potvrdu da sav trud vrijedi. Na tim takmičenjima sam stekla ogromno iskustvo, naučila kako da se nosim sa pritiskom velikih scena i osvojila važne medalje koje su mi otvorile vrata ka Paraolimpijskim igrama“, ističe naša dugogodišnja paraolimpijka.

Sa posebnim zadovoljstvom prisjeća se nastupa na međunarodnim takmičenjima pod zastavom Crne Gore.

„Predstavljati Crnu Goru na najvećim svjetskim takmičenjima za mene je ogromna čast i odgovornost. Kada nosim dres sa našim grbom, osjećam ponos, ali i veliku motivaciju da dam sve od sebe — ne samo za sebe, već i za svoju zemlju, za sve ljude koji vjeruju u mene. Taj osjećaj me ispunjava energijom i tjera me da u svakom trenutku budem najbolja verzija sebe, bez obzira na prepreke“, kaže Marijana.

Da bi paraolimpijci imali bolje uslove za rad i napredak, u društvu i sportskim strukturama potrebno je napraviti nekoliko ključnih promjena.

„Prvo, treba povećati ulaganja u paraolimpijski sport — ne samo finansijski, već i kroz dostupniju i bolje prilagođenu sportsku infrastrukturu. Drugo, potrebno je više obrazovanja i javnih kampanja koje bi povećale svijest o važnosti inkluzije i vrijednosti koju paraolimpijski sport donosi zajednici“, objašnjava ona.

“Nikada nećeš znati šta sve možeš, dok ne pokušaš”: Jedna rečenica promijenila je život Milijane Ćirković

Marijanin pogled na inkluziju sportista sa invaliditetom u širem društvenom kontekstu je da ona mora postati standard, a ne izuzetak.

„Sport je univerzalni jezik koji povezuje ljude, bez obzira na njihove fizičke sposobnosti, i zato svi sportisti zaslužuju jednak tretman, priliku i poštovanje. Inkluzija ne znači samo omogućiti fizički pristup terenima ili takmičenjima, već i promijeniti način na koji društvo gleda na sportiste sa invaliditetom — kao na ravnopravne, talentovane i inspirativne pojedince“, kaže Marijana.

Za uspjeh u paraolimpijskom sportu ključne su tri osobine: upornost, mentalna snaga i strast.

„Upornost je ono što te drži kad je najteže — kad dođu povrede, prepreke ili trenuci kada se čini da ništa ne ide kako treba. Mentalna snaga je presudna jer moraš znati da ostaneš fokusiran, da vjeruješ u sebe čak i kada rezultati izostanu ili se suočiš sa izazovima koji djeluju nepremostivo. A strast prema sportu je ono što daje smisao svakom danu, svakom treningu i svakom takmičenju — bez nje je teško izdržati sve što paraolimpijski sport nosi“, ocjenjuje Goranović.

Paraolimpizam je duboko uticao na Marijanin život izvan sporta — promijenio je način na koji gleda na sebe, na izazove i na svijet oko sebe.

„Naučio me je da nema prepreke koja se ne može savladati upornošću i vjerom. Dao mi je samopouzdanje, ali i pokazao koliko je važno imati podršku zajednice i biti dio nečega većeg od sebe.Kroz paraolimpizam sam stekla prijatelje iz cijelog svijeta, naučila da cijenim različitost i razvila sposobnost da budem lider, motivator i uzor, ne samo u sportu već i u svakodnevnom životu.Takođe, pomogao mi je da shvatim koliko mogu da inspirišem druge da se bore za svoje snove, bez obzira na prepreke“, istakla je Marijana, koja je imala i poruku sa prvog čovjeka Paraolimpijskog komiteta naše zemlje Igora Tomića i dugogodišnjeg trenera Veljka Čegara:

„Veliku zahvalnost dugujem predsjedniku Paraolimpijskog komiteta Igoru Tomiću i treneru Veljku Čegaru na nesebičnoj podršci, motivaciji i vjeri u moje sposobnosti. Njihova posvećenost, trud i razumijevanje bili su ključni na mom sportskom putu. Hvala vam što ste mi omogućili da ostvarim svoje ciljeve i što ste bili uz mene na svakom koraku.“

Ovaj tekst napisan je u sklopu projekta: Uspješne u sportu, moćne u životu: Za ove žene ne postoji nemoguće!

Finansiran je sredstvima iz podfonda za dnevne, nedjeljne i periodične štampane medije i internetske publikacije Ministarstva kulture i medija.