Iza Natalije Lekić je fantastična sezona. U dresu Komova izborila je plasman u Prvu ligu, dok je sa našom pionirskom reprezentacijom došla do pehara za najbolju selekciju na prvenstvu Mediterana. Talentovana djevojčica za Sportfem govorila je o svojim rukometnim počecima, uspjesima, planovima za budućnost…
Klub iz malog grada na sjeveru Crne Gore od jeseni će igrati u društvu najboljih u našoj zemlji.
„Osjećaj je sjajan. Ponosna sam na svoj tim jer je ovo jedan istorijski uspjeh kako kluba tako i opštine. Uporno i marljivo smo radile za sve ovo i nakon tri godine takmičenja u Drugoj ligi stekle smo veliko iskustvo“, kaže Natalija.
Uspjeh je tim veći jer Komovi kao domaćini nisu igrali u Andrijevici.
„Obicno se iz teških uslova stvaraju pravi igrači, a pravi primjer za to smo mi jer smo trenirali na otvorenom, a za vrijeme zimskog perioda smo trenirali u hali gimnazije u Beranama koja kao prvo nema tačne dimenzije za rukomet i nije lako nakon treninga u toj hali izaći na pravi teren i suprostaviti se protivniku. Ljudi su počeli kroz naše uspjehe da nam sve više vjeruju tako da smo trenutno veoma zapaženi, ali ne dovoljno od ljudi koji treba da nam omoguće uslove koje svaka opština ima sem naše.“
Iako je već skrenula pažnju na sebe odličnim partijama, ne žuri sa odlaskom iz Komova.
„Trenutno zavrsavam osnovnu školu, planiram i srednju da završim u Andrijevici, a sa druge strane pokušavamo da stvorimo još jači tim koji neće pognuti glavu ni pred jednom ekipom iz Prve lige. Ako se jednog dana stvori prava šansa i to bude pravi korak za moju budućnost naravno da ću se odazvati istoj.“
Na nedavnom prvenstvu Mediterana u Podgorici, naše pionirke pokazale su veliki potencijal, pa bi za koju godinu mogli da ih gledamo u dresu „lavica“, na najvećim takmičenjima.
„Mislim da generacija 06/07 u Crnoj Gori posjeduje veoma talentovane igračice koje mogu uz više turnira i okupljanja da u skoroj budućnosti ostvare uspjehe koje su nekad zlatne lavice ostvarivale.“
Mnogo joj znači činjenica da može da predstavlja našu zemlju na internacionalnim takmičenjima.
„Veoma sam ponosna što sam član pionirske reprezentacije Crne Gore. Predstavljati svoju zemlju na međunarodnim takmičenjima je za mene velika čast. Volim da sam tu za nju i tada se osjećam posebno. To mi daje motivaciju da se usavršavam i dalje“.
Rukomet je za Nataliju najvažnija stvar. Međutim, ne zapostavlja ni obrazovanje.
„Fokus dajem više rukometu, ali naravno ne posustajem ni u školskim obavezama.“
Na terenu joj posebnu inspiraciju daju dvije velike rukometašice.
„Uvijek mi je idol bila Katarina Bulatović, ali na osnovu pozicije koju igram trenutno njeno mjesto je zauzela Stine Oftedal kojoj se divim na njenim asistencijama i pokušavam da ih sprovedem na terenu. Šored nje pratim i mnogo drugih srednjih bekova od kojih se takođe uči mnogo.“
Uspjesi naših „lavica“ ohrabrili su Nataliju da počne da trenira rukomet.
„Prve korake u rukometu tačnije sa pet godina napravila sam u Njemačkoj gdje sam i rođena. Tada sam kroz uspjehe naših zlatnih lavica dobila još veću motivaciju da se bavim ovim sportom. Osnovno znanje i suštinu igre stekla sam tamo i zahvalna sam svim svojim prethodnim trenerima koji su mi vjerovali i potrudili se da mi pokažu da je rukomet više igra uma nego snage. Taj pozitivni bezobrazluk u igri i još veću tehniku stekla sam u svom sadašnjem klubu i zahvalna sam na tome svom treneru Miliji Kastratoviću“, zaključila je talentovana Natalija Lekić.
Ovaj tekst je dio projekta finansiranog kroz Fond za pluralizam Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija
