Ljubica Šćekić Šekularac – ona je pomjerila granice i promijenila svijest: Majka, baka, dama, šampionka…

Ljubica Šćekić Šekularac nedavno je osvojila 38. medalju na međunarodnim takmičenjima.

Odavno zna samo za uspjehe u sportu kojim se bavi preko dvije decenije i u kome uživa iz dana u dan sve više.

Ljubica Šćekić Šekularac je takmičarka u bodi fitnesu, ali na pitanje kako bi se predstavila široj javnosti bez razmišljanja odgovara, sa neskrivenom radošću u glasu:

„Prvo sam majka dva sina i baka troje unučadi. Kada mi moji unučići kažu ‘baba’ – ja sam najsrećnija. To je moj najveći uspjeh“.

Kažu se da ljepši pol nije ni kulturno, ponekad ni uputno, pitati za godine, ali naša sagovornica ne samo da ih ne krije, već ih sa ponosom nosi – uskoro će napuniti 50 godina, ali…

„Ne želim da kažem da prkosim godinama, jer mi to tako grubo zvuči, mogu da kažem da mi godine leže i da lagano koračam kroz život“.

Takav stav i takav stil je plod njene sportske karijere i sporta kojim se bavi.

„U fitnesu sam 23 godine, a profesionalno 13. Počela sam slučajno. Nakon drugog porođaja imala sam okoštavanje vratnog dijela kičme, pa su mi preporučene fizikalne terapije i vježbe. Stupila sam u kontakt sa Irenom Čelik, suprugom Petra Čelika, koji je ikona bodi-bildinga u nekadašnjoj Jugoslaviji, počela sam da se edukujem, nastavila na Univerzitetu u Novom Sadu… Kada sam počela aktivno da vježbam bilo je primjetno da se osjećam mnogo bolje, za 3-4 godine nije bilo ni traga od okoštavanja, a tijelo je počelo da se mijenja…“, priča Ljubica Šćekić Šekularac.

Tako se rodila ljubav, ona i njen suprug otvorili su i prvu teretanu…

„Prije 23 godine to je bio pionirski posao, sve je bilo mnogo teže. Sami smo, recimo, pravili tegove, nije bilo sprava… Ja sam željela da razbijem tabue. Znate kako – bile su priče da teretane od žena prave muškarce, a ja sam to htjela da promijenim. Od prvog dana pa do danas nikada nisam uzela teg u ruke kao što to rade muškarci, radila sam to drugačije i nježnije, kao da, recimo, sviram violinu. Tako učim i moje klijentkinje – ovo je ženski sport, vjerujte, ako mu se tako pristupi. Žena i treba da zadrži ženstvenost, ono što nam je priroda dala, a moj cilj je da pokažem da to itekako može – figurom, ponašanjem, stilom… Imala sam 55 kilograma, sada imam 70, ali figuru koja je sve ljepša i ljepša. To se jasno vidi kada upoređujem fotografije, koliko sam vitkija, prosto rečeno – ljepša. Moje tijelo, kada nije ‘nategnuto’ pravo je žensko tijelo. Takođe, mogu da kažem da nikad nisam umorna od kada se bavim ovim sportom, jer sam, naravno, uvijek imala i završavala obaveze koje imam kao majka i supruga, a uz dobru organizaciju vremena“.

Od 2008. godine je takmičarka u bodi-fitnesu.

„Bilo je Balkansko prvenstvo u Baru, nisam bila među tri najbolje, ali bila sam oduševljena i fascinirana time – pripremama, poziranjem… Bodi-fitnes je nešto između bodi-bildinga i manekenstva, ali vremenom postaje i način života. I to takav da postaješ bolji za porodicu, prijatelje, okolinu… Za sve“.

Sa takmičarskog aspekta, Ljubica Šekularac Šćekić ističe da je riječ o pravom sportu…

„Prvo, bodi-fitnes je i neka vrsta umjetnosti, jer kao što vajari vajaju skulpture, tako i mi vajamo svoje tijelo. Ali, kada je riječ o takmičenju, postoje pripreme, koje su naporne i opsežne, koje zahtijevaju mnogo odricanja, a kada dođe vrijeme za nastup pokažemo to što smo radile“.

A kako je radila govore rezultati – četiri puta je, između ostalog, bila prvakinja svijeta u bodi-fitnesu, u kome se, kako kaže, ocjenjuje mišićavost, ali ne pretjerana, srazmjera gornjeg i donjeg dijela tijela. Posebno je, ipak, ponosna na jednu nagradu.

„Bila sam 2019. godine Miss Universe na takmičenju u Tarantu u Italiji. Sjajno zvuči ta titula, a konkurencija je bila velika. Bila sam i Miss Europe“, kaže Ljubica, pored koje su na takmičenjima često djevojke od 20-25 godina.

Tokom karijere učestvovala je na brojnim seminarima, edukovala se, napredovala i u teorijskom smislu.

„Čast mi je što sam bila učesnica prvog Arnold klasika, koji je održan u Madridu, a koji je osnovao Arnold Švarceneger. Imam njegov potpis na diplomi, ali i potpise legendi bodi-bildinga, kao što su Kaj Grin i Roni Koleman. To je neprocjenjivo iskustvo za mene“.

Porodica iznad svega

Ljubica Šćekić Šekularac uvijek je, kaže, imala podršku porodice, u kojoj su svi članovi potpuno posvećeni fitnesu i bodi-bildingu, učestvuju na takmičenjima.

Sa suprugom Zdravkom, sinovima Stefanom i Nemanjom vodi fitnes klub „Kolos Gym“ u Budvi, Podgorici, Bijelom Polju i Tivtu.

„I unučići se već igraju u teretani“, uz osmjeh kaže Ljubica.

„Oni su mi najveća podrška, snahe su takođe u cijeloj priči, a ja sam podrška njima i tako se dopunjavamo godinama“.

Ponosna je što je uspjela da promijeni svijest u Crnoj Gori, da je („ne želim da se hvalim“, napominje) sve više žena u teretanama i da na taj način vode računa o svom tijelu i zdravlju.

Najavljuje i nove projekte, a ističe da „ne postoji osoba, koja je relativno zdrava, a koju ne možemo da ‘napravimo’ onakvom kakvom ona želi“.

Ova uspješna žena ima poruku za sve dame koje žele da se i aktivno i rekreativno bave sportom:

„Najvažnije je da držimo porodicu, da budemo posvećene porodici, a da u sportu dajemo sve od sebe, uživamo u tome. Nagrade i medalje – dođu, možda i ne dođu, ali vrijedi se potruditi“.