Subota popodne, posljednje kolo Damallsvenskan lige – švedskog ženskog fudbalskog šampionata.
Hiljade egzaltitanih navijača Hamarbija preplavilo je teren.
Euforija zbog velikog uspjeha njihovog tima – 38 godina se čekalo na titulu, drugu i istoriji.
Hamarbi je titulu osvojio u Norčepingu, a preko sedam hiljada ljudi u zeleno-bijelim bojama uletjelo je sa tribina da podijeli radost sa igračicama.
To su scene koje se gledaju rijetko u ženskom sportu, ne samo fudbalu – da hiljade navijača otputuje iz jednog u drugi grad, organizovano, u želji da budu uz djevojke u meču odluke.
Kada je Hamarbi igrao finale Kupa Švedske, i izgubio, na stadionu je bilo 17.623 navijača, ali ono što se doogodilp u ključnoj ligaškoj utakmici je ipak bilo impresivnije jer je riječ o gostovanju!
A kada su se djevojke vratile u Stokhlom, na trgu Medborgarplac je počela još veća navijačka žurka…
Hamarbijeva baza navijača ženskog tima je rasla iz godine u godinu, izgrađena na jakim vezama stvorenim između kluba i pristalica.
Počelo je pre oko četiri godine kada je Sajmon Sandstrem bio na tribinama sa ćerkom Izabelom (tada devetogodišnjakinja), koja je nevino rekla:
„Ovo je dosadno, tata. Niko ne pjeva. Ovdje nema ljudi. Zar ću za to da igram ako postanem fudbalerka?“
A onda je njen tata odgovorio:
„Hajde da to promijenimo.“
Ona je podstakla Sajmona na akciju, pozivao je svoje prijatelje iz navijačke grupe, skupljao novac za navijačke rekvizite i stvorio kulturu navijanja.
Snažna komunikacija sa klubom omogućila im je da rade zajedno, pri čemu je Simon blisko sarađivao sa odjeljenjem za prodaju karata i koristio društvene mreže za širenje misije.
„Imamo sastanke u pabovima prije utakmica tako da se svi navijači okupljaju u istom pabu i mogu da razgovaraju o utakmici“, kaže on.
„Upoznaš nove prijatelje i postaje mnogo lakše organizovati stvari, posebno utakmice u gostima. Takođe, steknete mnogo novih prijatelja i timskog duha u kulturi navijača. Mislim da posebna stvar u vezi sa Hamarbijevom podrškom nije broj ljudi“, nastavlja on.
„To je atmosfera kada se navija. Osjećate veliku ljubav i jedinstveno je biti tu. I igračice su zadivljene… Osjećam kao da to radimo zajedno. Zapravo mislim da bi mnogo velikih igračica moglo da dođe u Hamarbi zbog kulture koju imamo.“
