„Nikada nećeš znati šta sve možeš, dok ne pokušaš“: Jedna rečenica promijenila je život Milijane Ćirković

Za Milijanu Ćirković, stoni tenis nije samo sport – to je način života, lične borbe i dokaz da granice postoje samo ako ih sami postavimo. Njena priča počinje bez velikih ambicija u ovom sportu, ali se iz jednog motiva – rečenice koja joj je promijenila pogled na život – razvila velika ljubav i još veća posvećenost. Danas je paraolimpijka, osvajačica više od 50 medalja, predsjednica Saveza udruženja paraplegičara Crne Gore i snažan glas u borbi za bolju prepoznatljivost sportista sa invaliditetom.

Kroz stoni tenis, Milijana nije samo pronašla sebe – već i inspiraciju da mijenja društvo.

„Za mene, stoni tenis je mnogo više od sporta. To je strast, izazov, ali i način da pokažem sebi i drugima šta sve mogu postići ako vjerujem u sebe. Ideja za bavljenje stonim tenisom došla je slučajno, kada sam se aktivnije angažovala u NVO Udruženje paraplegičara Podgorica koje je i osnivač STK osoba sa invaliditetom „Luča“. Moram priznati da me stoni tenis uopšte nije privlačio čak nisam imala ni želju da pokušam da igram jer su me uvijek više privlačili košarka i biciklizam, ali na nagovor i dva mjeseca svakodnevnog ubjeđivanja direktora kluba i generalnog sekretara Udruženja paraplegičara Podgorica, Dejana Bašanovića, koji je i zaslužan za trenutni moj rad u Savezu udruženja paraplegičara Crne Gore i najveća podrška u ovom aktivizmu, dakle jedna njegova rečenica me motivisala da počnem da treniram stoni tenis, a to je: „Nikada nećeš znati šta sve možeš dok ne pokušaš“. Ta rečenica je postala moj moto i promijenila je moj pogled na život. Počela sam da treniram stoni tenis i na prvom treningu zavoljela ovaj sport“, kaže Milijana za Sportfem.

Sport je mnogo donio Milijani Ćirković. Ne samo kada su rezultati u pitanju…

„Bavljenje sportom imalo je ogroman uticaj na moj pogled na život. Ne samo što mi je donijelo fizičku snagu i mentalnu izdržljivost, već mi je pomoglo da razvijem disciplinu, upornost, vjeru u sebe i izgradim karakter. Kroz sport sam stekla mnogo prijatelja, postala član zajednice koja podržava i inspiriše ne samo osobe sa invaliditetom nego i cjelokupno društvo. Sport otvara vrata u svijet – zahvaljujući sportu imam priliku da putujem, da upoznajem nove ljude i kulture. Obišla sam mjesta koja sigurno nikada ne bih posjetila da nisam bila u sportu, benefiti sporta su neprocjenljivi. Svako takmičenje je novo iskustvo, nova prijateljstva, ali i mogućnost da steknem još veće samopouzdanje. Najteže mi je bilo prihvatiti poraz, i dan-danas mi to teško pada, ali porazi su zapravo sastavni dio pobjeda, jer nas izgrađuju i pomažu nam da postanemo još jači i odlučniji u našim ciljevima. Prihvatanje poraza je znak samopouzdanja i zrelosti, onaj koji prihvati poraz sa istim mirom kao i pobjedu već je pobjednik. Shvatila sam da se iz poraza najbolje uči, izboriti se nakon poraza je prava snaga i to je nešto što me je oblikovalo i učinilo jačom“, ističe naša stonoteniserka.

Milijana godinama učestvuje na brojnim međunarodnim takmičenjima. Osvojila je više od 50 odličja, ali je prije svega srećna što je dio paraolimpijske porodice u Crnoj Gori.

„Uspjeh i rezultat je prije svega što sam dio ekipe i član STK „Luča“, a zatim reprezentativka, paraolimpijka u stonom tenisu. Samo učestvovanje i predstavljanje svoje države je orgoman uspjeh, dok je moj najveći sportski rezultat postignut kada sam nastupala na međunarodnim takmičenjima u Srbiji, Sjevernoj Makedoniji, Rumuniji, Bugarskoj i drugim državama kao i državnim prvenstvima Crne Gore, gdje sam ostvarila visoke plasmane, osvajač sam velikog broja medalja mislim da je brojka preko 50 zlatnih, srebrnih i bronzanih. Moram priznati da sam se na mnogim takmičenjima više radovala osvojenom trećem mjestu nego nekada prvom, ali svaki uspjeh, bio mali ili veliki, za mene je bio korak ka ostvarenju ciljeva ali i sam proces napredovanja i sve što sam naučila tokom treninga i takmičenja smatram velikim uspjehom“, objašnjava Ćirković.

Sport je prilika za najbolju promociju osoba sa invaliditetom.

„Moj cilj u nastavku karijere je da nastavim da vrijedno treniram, da sebi postavljam visoke ciljeve i da stalno radim na svom usavršavanju. S obzirom na to da sam se poslije dvogodišnje pauze zbog zdravstvenih razloga (operacije kičme) ponovo vratila i dugo prilagođavala treninzima, odlučila sam da ne odustajem i da je sport moj pravac i moj izbor. Težim ka tome da ostvarim još bolje rezultate na međunarodnoj sceni i da, kroz svoj rad, doprinosim boljoj prepoznatljivosti sporta osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori i šire. Nekada je mnogo teško uskladiti posao i sport s obzirom da sam na pozici predsjednice Saveza udruženja praplegičara Crne Gore, posao koji obavljam je veoma zahtjevan i odgovoran, mnogo je očekivanja a često malo vremena, ali volja i pozitivna energija i cilj ka uspjehu me motiviše da ostvarujem pozitive rezultate. Smatram da je sport najbolja promocija ne samo ličnih sposobnosti, već i potencijala svih sportista sa invaliditetom, i želim da dam svoj doprinos kako bi stoni tenis postao prepoznatljiviji i cjenjeniji u našem društvu“, poručuje Ćirković.

Uslovi u kojima sportista trenira često nisu presudni za njegov rezultat. Važno je prije svega imati veliku želju da se dođe do cilja.

„Bavljenje stonim tenisom u Crnoj Gori jeste izazov, ali ono što me vuče naprijed je ljubav prema ovom sportu i želja da pokažem da je za sport potrebna samo volja. Moj motiv su svi oni koji vjeruju u mene i podržavaju moj rad, kao i svi sportisti sa invaliditetom koji se bore za bolje uslove i koji su na našoj sceni uspjeli i plasirali se na svjetske rang liste i postali evropski i svjetski šampioni. Smatram da neuslovi nisu izgovori za neuspjeh, jer iz tih neuslova su nastali naši najbolji sportisti – paraolimpijci kao što su Filip Radović, Luka Bakić, Dejan Bašanović, Radmilo Baranin, Marijana Goranović, Maja Rajković i drugi. Oni su primjer da samo trud, rad i upornost donose rezultate, tako da svaki mali korak naprijed je za mene veliki motiv. Ono što me dodatno inspiriše je činjenica da je sport most koji spaja ljude, stvara mogućnosti i donosi promjene. Želja da doprinosim tom procesu, da pomjeram granice i budem primjer za druge, sve to me motiviše da nastavim da treniram i da iz dana u dan radim na sebi, bez obzira na izazove. Takođe, važno je istaći povezanost redovnih stonoteniskih klubova sa našim klubom, tj. sjajnu saradnju sa Stonoteniskim savezom Crne Gore, kao i mogućnost učestvovanja na takmičenjima na turnirima redovnih stonotenisera, što nam omogućava da imamo više takmičarskog iskustva u igri sa različitim igračima, učestvovanje na ovim turnirima mi lično mnogo znači jer stičem veću sigurnost u igri. Takođe, osim redovnih treninga u klubu STK „Luča“ koje vodi trener Čedomir Damjanović, učestvujem svake nedjelje na Vikend turniru STK „Spin“ kod Nenada Raičevića. Igra sa različitim igračima u stonom tenisu je mnogo bitna, kako zbog sticanja samopouzdanja, tako i sigurnosti u igri i prepoznavanja različitih stilova igre. Bitno je istaći da je preduslov za bavljenje bilo kojim sportom bitna prije svega samo volja, a kasnije svaki trud će se isplatiti. Tako da svako ko ima i malo želje i volje može da se bavi sa sportom, a uspjeh ce sam doći“, savjetuje sagovornica Sportfema.

Sportski centar bi našim paraolimpijcima omogućio da se nesmetano bave disciplinom u kojoj uživaju.

„Crna Gora je još na početku kada su u pitanju uslovi za sportiste sa invaliditetom, ali postoji ozbiljan pomak i povećanje svijesti o tome. Da, imamo mnogo toga da naučimo od evropskih zemalja, koje već godinama ulažu u infrastrukturu i podršku sportistima sa invaliditetom. Međutim, ono što nas razlikuje je ogromna volja i motivacija naših sportista da se dokažu, što je, po mom mišljenju, najvažniji faktor. Iako su naši sportisti izuzetno posvećeni i često postižu zapažene rezultate, još smo daleko u odnosu na evropske države. Naša najveća prepreka je nedostatak adekvatnih sportskih centara koji bi bili u potpunosti pristupačni za osobe sa invaliditetom i koji bi bili baza za sve sportske aktivnosti. Takođe, važno je da Paraolimpijski komitet Crne Gore ima svoj sportski centar, koji bi omogućio svim sportistima sa invaliditetom da se nesmetano bave sportom, ali i da koriste resurse kao što su sale, oprema i trenažni prostori. To bi takođe omogućilo da se organizuju turniri i takmičenja u svim sportovima u našoj zemlji, bez stresa oko infrastrukture i finansijskih prepreka. S obzirom na to da nemamo ovakve kapacitete, našim sportistima predstavlja dodatnu teškoću u njihovim treninzima i takmičenjima i putu ka uspjehu“, kaže Milijana.

Mnogo toga zavisi i od odnosa države jer je neophodno da sport bude dostupan svima.

„Poznato je da smo dobri domaćini i ovo je trenutak kada svi, uključujući državu, lokalne vlasti i sve relevantne institucije, moraju da udruže snage kako bi unaprijedili uslove za sport lica sa invaliditetom. Zajedničkim naporima možemo da stvorimo infrastrukturu koja će omogućiti našim sportistima da se usmjere ka ostvarivanju svojih ciljeva, kao i da obezbijedimo da sport bude dostupan svima, bez obzira na fizičke prepreke. Apelujem na sve da ne zaboravimo važnost ulaganja u sport za osobe sa invaliditetom i da se potrudimo da obezbijedimo bolje uslove za našu budućnost i buduće šampione – sportiste sa invaliditetom. Imamo se čime ponositi, jer naši sportisti postižu izvanredne rezultate i to je nešto što treba da prepoznamo i podržimo. Kao što sam već navela, postoji mnogo uspješnih sportista, čiji primjeri nam pokazuju da nema prepreka kada je volja i posvećenost prisutna. Takođe, tu su i oni koji, iako još nisu na vrhu, polako ali sigurno grade svoj put ka uspjehu. Vjerujem da ćemo, ako svi zajedno uložimo napore, omogućiti našim sportistima bolje uslove i stvoriti temelje za još veće uspjehe u budućnosti naših sportista“, sa optimizmom gleda na budućnost stonoteniserka.

Zadovoljna je odnosom Paraolimpijskog komiteta prema potrebama paraolimpijaca. Naravno, uvijek je moguće da uslovi budu još bolji.

„Paraolimpijski komitet Crne Gore na čelu sa predsjednikom Igorom Tomićem čini značajan napor da poboljša uslove za paraolimpijce, ali, kao što to obično kažemo, uvijek može bolje. Pružaju veliku podršku kroz takmičenja, edukaciju i promociju sportova za osobe sa invaliditetom koji su i neophodni, postoji prostor za još poboljšanja, naročito kada su u pitanju infrastruktura i finansijska podrška, ali u ovom dijelu je potrebna i podrška države, donatora koji će prepoznati uspjeh naših sportista. Moja želja je da u budućnosti Paraolimpijski komitet dobije svoj sportski centar, u kojem bi svi sportisti sa invaliditetom imali pristup odgovarajućim resursima, opremi i prostorima koji su im neophodni. Takav sportski centar bi omogućio da naši sportisti nesmetano treniraju, naši klubovi organizuju turnire i takmičenja, i da se bave sportom u uslovima dostojnim njihovog truda i talenta. Iako je Paraolimpijski komitet već napravio korake u dobrom smjeru, tj. najboljem sa trenutnim finansijskim resursima koje imaju, smatram da je od esencijalne važnosti da se nastavi sa ulaganjem u bolje uslove, jer to neće samo poboljšati rezultate, već će omogućiti i veću prepoznatljivost sportova za osobe sa invaliditetom, kako u Crnoj Gori, tako i šire“, uvjerena je Milijana Ćirković.

Sport nije jedina preokupacija Milijane Ćirković. Dosta je angažovana i van borilišta, a nađe vrijeme i za hobije.

„Van sportskih aktivnosti, volim da provodim vrijeme u prirodi, da odgledam neki dobar film ili seriju, bavim se aktivnostima koje mi pomažu da se opustim i održim balans. Takođe, bavim se volonterizmom i radim na projektima koji podržavaju osobe sa invaliditetom i utiču na poboljšanju njihovog položaja u društvu. U slobodno vrijeme sam često uključena u mnoge humanitarne akcije, kroz svoj kreativni rad, ali i kroz primjenu svog znanja i iskustva. Kroz ove akcije nastojim da doprinosim zajednici, bilo da je to kroz organizovanje edukativnih radionica, izložbi, pružanje podrške kroz savjete, i slično. Korišćenje svojih vještina i znanja kako bih doprinijela zajednici daje mi ogromno zadovoljstvo, a takođe smatram da to doprinosi i širenju svijesti o mogućnostima osobama sa invaliditetom. U slobodno vrijeme slikam, crtam, stvaram kreativne rukotvorine sa akcentom na djecu. Ove aktivnosti mi pomažu da održim unutrašnju ravnotežu i da se povežem sa zajednicom na drugačiji, humanitarni način. I ako kroz sport često putujem, trudim se da svoje slobodno vrijeme posvetim i porodičnim putovanjima. U svakom slučaju, slobodnog vremena imam jako malo, ali ga provodim dinamično, energično i pozitivno, shodno mojoj prirodi“, otkriva Milijana.

Za kraj je imala poruku da od svojih snova i želja nikada ne treba odustajati.

„Želim da poručim svima da nikada ne odustaju od svojih ambicija, bez obzira na prepreke koje se nalaze pred njima, uvijek budite pozitivni, bez obzira na probleme i negativnosti koje vas okružuju u svakodnevnom životu. Bez obzira na sve, vjerujte u sebe i nikada ne dozvolite da vas okolnosti koje vam drugi nameću definišu. I naravno, zahvaljujem se svima koji su uz mene, kao i svim ljudima koji podržavaju i rade na poboljšanju uslova za sportiste sa invaliditetom. Važno je da zajedničkim snagama nastavimo da se borimo za bolju i pozitivniju budućnost u oblasti sporta“, zaključila je Milijana Ćirković.

Ovaj tekst napisan je u sklopu projekta: Uspješne u sportu, moćne u životu: Za ove žene ne postoji nemoguće!

Finansiran je sredstvima iz podfonda za dnevne, nedjeljne i periodične štampane medije i internetske publikacije Ministarstva kulture i medija.