Fudbal
Aleksija je ponovo fudbalska kraljica: Fudbal je za sve, djevojčice – sanjajte svoje snove
Aleksija Puteljas ponovo je kraljica ženskog fudbala.
Španska reprezentativka osvojila je treću Zlatnu loptu, nakon što je sa Barselonom prošle sezone osvojila sve trofeje, uključujući i Ligu šampiona.
Poslije priznanja u 2021. i 2022. godini, Puteljas je sada prekinula period u kojem je nagrada tri godine zaredom pripadala njenoj saigračici Aitani Bonmati.
Za 32-godišnju veznu igračicu, međutim, individualno priznanje samo je dio priče o periodu u kojem se ženski fudbal u Španiji nalazi.
„Mislim da je to nešto posebno. Živimo u nevjerovatnom trenutku. Mislim da je to dio kulture, jer je fudbal u našoj krvi, u našoj zemlji. Nije važno da li je ženski ili muški fudbal, niti da li su u pitanju mlađe ili seniorske selekcije. Živimo nešto posebno i želimo da nastavimo da radimo stvari na način na koji ih radimo sada“, kazala je Puteljas.
Njena priča u Barseloni bila je gotovo filmska.
Poslije 14 sezona u katalonskom klubu, Puteljas je ovog ljeta napravila veliki korak i prešla u London Siti. Ipak, period proveden na Kamp Nou ostaje najvažniji dio njene karijere.
„Mislim da je to savršena priča, ono što sam doživjela u Barsi. Da sam nekada morala da sanjam kako bi izgledala moja karijera u Barseloni, vjerovatno nikada ne bih rekla da će biti ovakva. Bilo je nešto posebno, nešto magično. Veoma sam zahvalna što sam imala priliku da provedem 14 sezona kao igračica. To je nevjerovatno.“
Puteljas je karijeru, međutim, morala da gradi i nakon jednog od najtežih trenutaka – povrede prednjeg ukrštenog ligamenta 2022. godine.
Kada bi mogla da se vrati u 2021. i porazgovara sa mlađom verzijom sebe, danas bi joj dala jednostavan savjet.
„Rekla bih sebi da izazivam samu sebe, ali da istovremeno uživam u svemu i da svaki trenutak živim kao da je posljednji. To bih rekla sebi 2021. godine, jer je onda 2022. došla povreda koja je imala ogroman uticaj na mene.“
A upravo kroz sopstveno iskustvo danas šalje poruku djevojčicama koje tek počinju da sanjaju o fudbalskoj karijeri.
„Prije svega, treba da vjeruju u sebe. Ako zaista vole da igraju fudbal, treba to i da rade. Kao što sam već rekla, fudbal ne razumije dječake i djevojčice – on je za sve. Nije važno gdje ste rođeni, fudbal je za svakoga. Ako imaju san da budu fudbalerke, neka znaju da sam ja ovdje za njih i da ću ih uvijek podržavati. Najvažnije je da ne sumnjaju u to da mogu da ostvare svoj san.“
