Slađana Bulatović, fudbalerka Rajo Valjekana, za Sportfem: Kako su snovi djevojčice iz Podgorice postali stvarnost

Slađana Bulatović je najbolja crnogorska fudbalerka, kapitenka reprezentacije Crne Gore, igračica koja već dvije godine nastupa u jednoj od najelitnijih evropskih liga, španskoj „Primeri division feminina”, u dresu Rajo Valjekana ove sezone već je postigla sedam golova, pogađala je čak i protiv Real Madrida…

A sve je počelo prije dvije decenije, u Podgorici, na betonu, na poljani – ispred i iza zgrade na popularnom Tuškom putu…

– Imala sam, mislim, oko sedam godina, kada sam počela da igram fudbal sa dječacima, braćom… Ne mogu da objasnim zašto, ali ta igra me je odmah osvojila, lopta mi je otkad znam za sebe bila najomiljenija igračka i najljepši poklon. Molila sam roditelje da me upišu u neki klub, u fudbalsku školu, iako u tom periodu, a bio je sam početak ovog milenijuma, u Podgorici nije bilo organizovanih fudbalskih klubova za djevojčica – priča Slađana Bulatović za „Sportfem”.

– U mom dijelu grada, u istoj zgradi, živjeli su tada fudbaleri Zete, sjećam se recimo Janka Tumbasevića. Oni su igrali SCG ligu, bili su „pravi” fudbaleri, na njih smo se ugledali…

Slađana je imala osam godina kada je i „zvanično” postala fudbalerka. Morala je, međutim, da trenira – sa dječacima.

– Kada su roditeljki vidjeli da „leti” sve kroz kuću od šutiranja lopte, da padaju i lome se stvari, kada su vidjeli da moja ljubav prema fudbalu nije prolazna, odlučili su da me upišu u fudbalsku školu. Pristupila sam „Bubamari”, koja je, kao i sve ostale fudbalske škole, imala samo mušku sekciju, i za djevojčice, realno, tu nije bilo prostora. Ja sam bila jedina. Ipak, trener Ranko Asanović se potrudio da se ni na koji način ne osjetim zapostavljeno, stvorio je sve uslove da budem ravnopravna na terenu i mnogo sam mu zahvalna na tome.

Slađana Bulatović je, na neki način, „pionir” razvoja ženskog fudbala u Podgorici, Crnoj Gori – onakvog kakav je prisutan danas…

– Malo po malo, sve više djevojčica se prijavljivalo, a onda je nastao i prvi ženski fudbalski klub u Crnoj Gori. Zvao se Palma i ponosna sam što sam, uz sve ostale igračice, bila dio te priče – ističe Slađana Bulatović.

Fudbal, ali muški, pratila je na televiziji, imala je i svoje idole.

– Kao velika navijačica Intera, obožavala sam kako igra Adrijano. Moja soba je bila oblijepljena njegovim posterima, a njegove igre i golovi su bili motiv i za mene, kada odem na trening ili kada igram utakmicu. Bili su to snovi djevojčice, da ih tako nazovem…

Preko Palme, a onda Ekonomista, niškog Mašinca, mađarskog Ferencvaroša, španskih Albasetea i Rajo Valjekana, a sve to krunisano sa više od 30 nastupa u reprezentaciji Crne Gore, mahom kao kapitenka, Slađana je ostvarila svoje snove. A tek je napunila 27 godina.

– Fudbal mi je mnogo pomogao da se izgradim kao ličnost. Isto kao i u realnom životu, sport i fudbal prepuni su uspona i padova, lijepih i ružnih momenata, uspjeha i razočaranja. I fudbalu ima nepravdi, iako se radi o pravednoj igri – na kraju, otprilike, uvijek dobiješ onoliko koliko zaslužiš – priča Slađana.

– Preko fudbala sam upoznala mnoge ljude, imam prijatelje čini mi se iz svih država na svijetu. Upoznala sam i različite kulture, naučila jezike, ali i još važnije od toga – naučila da se nosim sa raznoraznim situacijama. Naučila sam da nikad ne odustajem, da se borim za svoje ciljeve…

Slađana Bulatović preporučuje svim djevojčicama da se bave sportom, fudbalom…

– Možda sam malo subjektivna, poštujem sve druge sportove, ali mislim da je fudbal teži od svih ostalih – zato je i sve ljepše kada jednog dana dođe nagrada, kada vidite je sve vrijedilo.

Sport je, navodi Slađana, pravi izbor…

– Donosi mnogo lijepih stvari. I nadam se da će biti sve više djevojčica koje će se baviti sportom. U fudbalu, konretno, sada su mnogo bolji uslovi nego kada sam ja počinjala, postoje klubovi, postoji i liga u Crnoj Gori, tako da je i puno veća šansa da se napreduje i da se uspije.

Najljepše trenutke, iako nije imala mnogo rezultatskih uspjeha, Slađana je provela u reprezentaciji Crne Gore.

– Osjećaj kada nosite dres sa državnim grbom, kada slušate himnu, ni sa čim ne može da se poredi. Zato sam ponosna na svaki meč koji sam odigrala za reprezentaciju, i koji ću još odigrati.

Omiljena igračica joj je Njemica Marožan…

– Imala sam sreću i zadovoljstvo da u dresu reprezentacije igram protiv nje.

Slađana je zadovoljna u Španiji…

– Trebala mi je jedna sezona da se prilagodim, jer sam došla iz Mađarske – tamo je fizička snaga dominantna u odnosu na tehniku. U Španiji je potpuno drugačije, i to meni odgovara. Pronašla sam sebe, liga je neizvjesna, ujednačena, svaki meč je težak i donosi pravi takmičarski motiv. Uživam i u životu u prelijepom Madridu. U junu mi ističe ugovor, ali ne bih imala ništa protiv da ga produžim – zaključuje Slađana Bulatović.