Dragan Adžić – sinonim za ženski rukomet, čovjek koji je sa Crnom Gorom bio olimpijski vicešampion i evropski prvak, sa ekipom Budućnosti dvostruki osvajač Lige šampiona.
Za nekoliko dana Adžić će krenuti u novi izazov, debitovaće na klupi Slovenije na velikom takmičenju, nakon što je sa nacionalnim timom uspješno prebrodio dva kvalifikaciona duela sa Islandom u aprilu ove godine.
Debi na Svjetskom prvenstvu imaće, simbolično, pa i na neki način emotivno – baš protiv Crne Gore, u petak u Granoljersu (20.30) u prvom meču grupne faze.
„Nije utakmica odluke, prvo je kolo, ali jeste posebna. Nakon tog meča punog srca navijaću za Crnu Goru, ali te večeri uradiću sve kao trener, zajedno sa djevojkama, da pobijedim“, kaže Adžić za Sportfem.
Crna Gora je, u Adžićevo vrijeme, bila prejaka za Sloveniju, dobila je svih pet mečeva na evropskim ili svjetskim šampionatima.
„Lavice“ su, međutim, u procesu „tranzicije“, bez Majde Mehmedović i Andree Klikovac (oprostile se od nacionalnog tima), povrijeđenih Đurđine Jauković i Jelene Despotović, nema ni Milene Raičević, a mnogo je novih lica na najvećoj sceni.
„Pratim, naravno, Crnu Goru i vidim da ekipa raste, da se kvalitetno radi. Talenat postoji, kvalitet je u stručnom štabu, djevojke imaju od koga da uče i nauče. Vidim i da Budućnost napreduje. Radujem se zbog toga. Crna Gora jeste u izmijenjenom sastavu, ali to je ozbiljan tim, a siguran sam i znam – to je ekipa protiv koje nikome ne može da bude lako, to je takav mentalitet, takva energija… Mi ćemo se uraditi sve što možemo da početak ne bude onakav kakav žele“, kazao je Adžić.
Slovenija je, poput Crne Gore, odigrala dva kontrolna meča pred prvenstvo, i oba izgubila – od Hrvatske u Poreču.
„Imamo dosta problema oko sastava, ali tako je sa svima. Bez Barbare Lazović smo, Amra Pandžić je bila na pregledima. srećom pokazalo se da povreda koljena nije ozbiljna, Elizabet Omoredži ima problema sa prstom i koljenom, a Ana Gros je posle manjih problema dobila minutažu. Sada treba da se osvježimo i pripremimo što bolje za početak prvenstva“, kaže Adžić, napominjući da ovi „rezultati ne mijenjaju ambicije“.
„Slovenija odavno, 17-18 godina, nije bila u drugoj fazi velikog takmičenja i to je naš osnovni cilj. Dakle, da prođemo grupu, koja je najteža na prvenstvu. O Francuskoj je suvišno govoriti, tu je Crna Gora, a opasna Angola, od koje je Slovenija izgubila na prethodnom šampionatu. Imamo motiv, radimo dobro, djevojke su pune želje da ostvare cilj. Svjesne su da bi to bio iskorak i za njih pojedinačno i za nacionalni tim“, kazao je Adžić.
Svjetsko prvenstvo je na neki način i priprema za 2022. godinu i Evropsko prvenstvo, čiji je Slovenija jedan od domaćina, uz Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju.
„Prvenstvo Evrope je naša ‘meta’, to je takmičenje u koje bi trebalo da bude vrhunac ovog našeg zajedničkog rada. Ja sam zadovoljan onim što smo uradili do sada, djevojke prihvataju neke moje zahtjeve koji su nešto drugačiji od onih koje su imale u nacionalnom timu u prethodnom periodu. Mislim da idemo dobrim putem“.
Adžić se dolaskom u Sloveniju uvjerio u sportsku snagu zemlje od svega oko dva miliona stanovnika, a koja ima rezultate najvišeg ranga – i u kolektivnim, i u pojedinačnim sportovima.
„To je sportska nacija, ljudi zaista obraćaju veliku pažnju na sport i zdrave stilove života. Njihovi uspjesi su zaista fascinantni, imaju toliko šampiona. Kada govorimo o djevojkama, tu su naravno skijašice, a posljednjih godina džudistkinje rade velike stvari. Analizirajući to, smatram da rukomet može da bude perjanica ženskih kolektivnih sportova. Od vremena velikog Krima, koji je bio šampion Evrope, sa velikim igračicama, nije bilo značajnijih uspjeha, a potencijal, bez sumnje, postoji. Pored talenta, tu su i disciplina, profesionalizam… Evropsko prvenstvo naredne godine je prvo veliko takmičenje u ženskim kolektivnim sportovima koje se organizuje u Sloveniji. To je naša šansa i naš cilj je da je iskoristimo“, zaključio je Adžić.
