Bilo je to prvo sportsko savršenstvo: Pola vijeka od desetke koja je promijenila istoriju sporta

Pedeset godina nakon što je promijenila istoriju gimnastike i olimpijskog pokreta i postala prva sportistkinja koja je na Olimpijskim igrama dobila savršenu ocjenu 10, rumunska legenda Nadija Komaneči vratila se u Montreal, grad u kojem je ispisala jednu od najpoznatijih sportskih priča svih vremena.

Komaneči je učestvovala na obilježavanju pola vijeka od Igara u Montrealu, gdje je sa samo 14 godina oduševila svijet i postala simbol savršenstva u sportu.

„Uvijek je emotivno vratiti se u Montreal. Mogućnost da obilježimo 50 godina od tog trenutka je nešto posebno. Živimo u vremenu kada ljudi brzo zaboravljaju velike trenutke, zato je ovo zaista događaj koji se dešava jednom u životu“, rekla je danas 64-godišnja Rumunka.

Za nju su gimnastika, Rumunija i Montreal neraskidivo povezani.

„To je moj život. Sve se dogodilo ovdje 1976. godine.“

Semafor nije mogao da prikaže desetku

Na Igrama u Montrealu Komaneči je osvojila pet medalja – tri zlatne, srebrnu i bronzanu – ali je upravo nastup na dvovisinskom razboju 18. jula 1976. godine ušao u sportsku istoriju.

Nakon besprekorne vježbe, na semaforu se pojavila ocjena 1.00, što je zbunilo i publiku i takmičarke.

„Ta jedinica nije imala nikakvog smisla. Pomislila sam da nešto nije u redu, jer jedan nije baš dobra ocjena“, prisjetila se.

Tek kasnije saznala je pravi razlog. Organizatori su kompaniji koja je napravila semafor rekli da prikaže rezultate samo do 9,99, jer niko nije vjerovao da je moguće dobiti savršenih 10.

„Nisam ni znala da sam ispisala istoriju, jer mi to niko nije rekao.“

Nije ni stigla mnogo da razmišlja o tome.

„Odmah je krenula muzika za sljedeću disciplinu i morali smo da pređemo na gredu. Nisam imala vremena da razmišljam.“

Do kraja Olimpijskih igara dobila je čak sedam savršenih desetki, čime je zauvijek promijenila standarde u umjetničkoj gimnastici.

„Danas se divim toj djevojčici“

Komaneči kaže da danas na taj podvig gleda potpuno drugačije nego kao tinejdžerka.

„Kada danas razmišljam o tome, ne mogu da vjerujem da je jedna četrnaestogodišnja djevojčica prije 50 godina odlučila da uradi tako nešto. Sada, kao odrasla osoba, divim se hrabrosti koju je tada imala.“

Posebno je, kaže, tek kasnije shvatila koliko je njen uspjeh značio ženama u sportu.

„Kada sam bila mlada, nije bilo mnogo sportova u kojima su žene imale priliku da se takmiče. Često mi kažu: ‘Hvala ti što si otvorila vrata ženama.’ Tada nisam potpuno razumjela šta to znači. Danas razumijem.“

Uz osmijeh je dodala:

„Zato danas želim da zahvalim onoj četrnaestogodišnjoj djevojčici.“

Montreal kao prekretnica za žene u sportu

Predsjednica Kanadskog olimpijskog komiteta Triša Smit, koja je i sama nastupila na Olimpijskim igrama 1976. godine, istakla je da je Montreal predstavljao važnu prekretnicu ne samo za kanadski sport, već i za položaj žena na Olimpijskim igrama.

Na tim Igrama žene su činile svega oko 20 odsto učesnika, dok je žensko veslanje prvi put uvršteno u olimpijski program, gotovo osam decenija nakon početka modernih Olimpijskih igara.

Tada su žene veslale upola kraće trke od muškaraca zbog tadašnjih neutemeljenih uvjerenja da bi duže distance mogle da utiču na mogućnost rađanja djece.

„Danas imamo mnogo više znanja i svijesti o tome“, kazala je Smit.

Komaneči je kazala da joj je posebno dirljivo što ovih dana upoznaje žene koje su dobile ime Nadija upravo zato što su njihovi roditelji gledali njen nastup 1976. godine.

„Nevjerovatno mi je da ljudi i dalje pamte moju priču. Nedavno me je jedan mladi vozač u Montrealu odmah prepoznao i rekao: ‘Vi ste ona četrnaestogodišnjakinja.’ Teško je povjerovati da je prošlo toliko vremena.“