Poznata skakačica u dalj Darija Klišina uoči Olimpijskih igara u Tokiju ima dvije posebne želje: da ne bude kao u Riju 2016. jedina ruska atletičarka na borilištima i da se sa najvećeg sportskog događaja vrati s medaljom oko vrata.
Obećala je da će uskoro ponovo doći u Beograd, jer obožava srpsku prijestonicu, restorane i kuhinju i zato se uvijek rado vraća u grad na ušću Save i Dunava.
Šta očekuješ od predstojećih Olimpijskih igara, budići da one nikad nisu bile održane u ovako čudnim okolnostima?
“Teško je naslutiti kako će sve da izgleda i da funkcioniše u doba korone, koliko će biti publike na stadionima i kako će se takmičari osjećati“, započinje priču za sportfem.rs Darija Klišina.
Kojim rezultatom bi bila zadovoljna? I da li ti je odlaganje za godinu dana dobro došlo u cilju još bolje pripreme?
“To su stvari na koje nisam mogla da utičem. Takmičenje je pomjereno za godinu dana i nisam imala problem da to prihvatim. Ali ako bi moralo da bude odloženo za još 12 mjeseci, e onda bi to bilo previše za sve sportiste. Pored toga, uopšte nije bilo drugih takmičenja. Zato je veoma teško postići dobre rezultate. Moj cilj na Igrama je da ostvarim najbolji lični rezultat, ali i da svojoj kolekciji dodam olimpijsku medalju.”
Vidiš li svoju prijateljicu Ivanu Španović kao najvećeg rivala za medalju i zadirkujete li jedna drugu na tu temu?
“Održavamo kontakt, ali kad se čujemo onda uglavnom ne pričamo o atletici i sportu, već o privatnim temama.”
Da li bi voljela da imaš neku Ivaninu takmičarsku karakteristiku i šta misliš da bi ona najradije pozajmila od tebe?
“Svaki sportista je pojedinac sa vrlinama i manama. To, ipak, ne znači da bih mogla da uzmem nešto Ivanino ili ona moje i da te pozitivne osobe i dalje odlično funkcionišu. Najbolje je raditi ono što ti najviše prija, a najveća vrste pomoći i podrške je moralna. Pogotovo u ovim teškim trenucima.”
Spekulisalo se u jednom trenutku da će Rusiji biti dozvoljeno da ima samo 10 atletičara u Tokiju, pa se kasnije došlo do toga da nećete moći da nastupate pod svojim obeležjima i slično. Koliko će vam sad biti lakše da se priviknete na takvu ili neku sličnu situaciju, s obzirom na iskustvo iz Rija 2016. kad ste bili jedina Ruskinja?
“Trenutno niko od ruskih atletičara, osim mene, nema status neutralnog takmičara. Iskustvo iz 2016. me psihički ojačalo. Sad sam spremna na bilo kakav razvoj događaja, jer sam svjesna da mi sportiste ne možemo ništa da promijenimo.”
Jednom si rekla da često gledaš intervjue Rodžera Federera, i starije i aktuelne, i da iz njih mnogo učiš o izražavanju, samopouzdanju… Može li nešto da se nauči i od Novaka Đokovića dok ga slušaš ili gledaš kako igra?
“Volim da gledam tenis. Razlikuje se od atletike. Zaista se divim njihovoj izdržljivosti, samopouzdanju, koncentraciji i snazi, a posebno Federeru i Novaku.“
Da nisi atletičarka, čime bi se bavila?
“Kao dijete sam igrala odbojku i taj sport je i dalje moja ljubav.“
