Ona nije samo odbojkašica ili samo sportista… Dušanka Petrović je kompletna ličnost. Talentovana, vrijedna, pametna, obrazovana, a prije svega izuzetno vaspitana. I uvijek nasmijana. Ako neko zaslužuje da bude kapiten u svom klubu, istinski lider, onda je to ona. I nije slučajno što nosi broj 1 na dresu – u ovom trenutku ona je vjerovatno najbolja odbojkašica Prve lige. Broj 1 u svakom pogledu, piše portal Odbojkaškog saveza Crne Gore.
U ponedjeljak je proslavila 22. rođendan. Častila je sebe kako se samo može poželjeti – sa 23 poena bila je najbolji akter susreta protiv Albatrosa, koji je Luka Bar dobila sa 3:1. Proslava rođendana zbog toga je bila još ljepša. A najljepša čestitka stigla je od…
“Pored jučerašnje pobjede i osvojena 23 poena, najdraža čestitka za rođendan kao i uvijek, jeste od moje porodice i prijatelja. Oni su mi sa odbojkom na prvom mjestu, jer zaista je lijepo raditi sve ovo kada znate da vas vaši najbliži podržavaju i bodre”, kaže Dušanka.
I jučerašnja utakmica, kao i tri odigrana kola, pokazali su da će liga biti veoma izjednačena. Gotovo je izvjesno jedino to da će Dušankin klub, Luka Bar, imati izuzetno težak zadatak da odbrani titulu, možda najteži do sada…
“Klubovi su ove sezone veoma izjednačeni, što se vidjelo u prva tri kola. Bilo je mnogo iznenađenja, mislim da će biti neizvjesno do samog kraja i da će svaki osvojen bod biti važan. Naša ekipa nastupa u mladom i neiskusnom sastavu, trebaće nam mnogo rada i strpljenja kako bi se sve kockice poklopile i titula ostala u našim rukama. Kao najiskusnija u timu, trudiću se da svojom igrom što više motivišem mlade saigračice i podstaknem ih da na utakmicama daju sve od sebe.”
A koliko se Dušanka trudi, najbolje pokazuju prve tri utakmice – osim što je blistala protiv Albatrosa, to je uradila i u prva dva kola, kada je upisala 24, odnosno 23 poena. U drugom kolu bila je i najbolja poenterka lige. Vrlo slično bilo je i prošle godine, teško je i prebrojati kola u kojima je imala najviše poena u ligi. Zbog toga i ne čudi što su njene sjajne igre nagrađene pozivom u seniorsku reprezentaciju…
“Mislim da je želja svakog sportiste da zaigra u dresu svoje zemlje. Bila sam član kadetske i juniorske selekcije. Iako se nisam nadala pozivu, najveća mi je čast bila što sam ove godine igrala u seniorskoj reprezentaciji sa našim najiskusnijim odbojkašicama.”
Rodni grad Pljevlja, lopta i odbojka, pa Luka Bar – za Dušanku su bili dobitna kombinacija!
“Još od malena lopta je bila moja omiljena igračka. Prije polaska u školu voljela sam da gledam odbojkaške utakmice, ali je tu bilo mnogo nejasnoća, kako se igra, koja su to pravila. Kako su godine prolazile, tako mi je svijet odbojke postajao jasniji. Sa 10 godina sam počela sa prvim treninzima u AOK Rudar. Naravno, svaki početak je težak, ali volja za nečim uvijek pobjeđuje. U AOK Rudar sam igrala pet godina. Bilo je tu mnogo utakmica, a uspjesi su se samo ređali. Prva osvojena medalja za mene je bila dodatni ‘vjetar u leđa’. Kako su se uspjesi nizali, tako su i ambicije postajale sve veće. Posle završenog 3. razreda srednje škole, prešla sam da igram za Luku Bar. Uz korektne uslove u klubu, tu nastavljam svoju igru. Saradnja sa trenerima, sa kompletnim stručnim osobljem, podrška u svemu, nadoknadili su mi to što sam se odvojila od kuće.”
Pljevlja i Bar – duboku su joj u srcu.
“Pljevlja su grad u kom sam se rodila i odrasla. Tu su mi porodica, prijatelji, i kako sam već rekla, moji prvi počeci, i kao takva uvijek će imati posebno mjesto u mom srcu. Bar je za mene ‘druga kuća’ i oduvijek mi se sviđao kao grad. Iskreno, zamišljala sam sebe kako provodim jedan dio svog života u njemu. Iako sam bila veoma mlada kada sam došla, ovdje sam stekla veliki broj prijatelja koji su uvijek bili tu za mene.”
Ne planira dugoročno, ali ima jasan cilj.
“Kao što svi znamo, trenutna epidemiološka situacija je sve promijenila, pa tako su i moji planovi za budućnost nejasni. Moj najveći san je da zaigram u inostranstvu i težiću ka tome da taj san ostvarim.”
U odbojci uživa i dok igra i dok je gleda…
“Oduvijek pratim svjetsku odbojku i sa velikom radošću gledam tursku i italijansku ligu, jer se one smatraju za jedne od najboljih. Mislim da bi veliki izazov za mene bio da zaigram u jednoj od tih liga”, zaključuje Dušanka Petrović.
Fakultet i odbojka – ruku pod ruku
Nekada nije bila rijetkost sresti sportistu koji je završio fakultet, naročito u sportovima kao što je odbojka. Danas je toga sve manje, ali Dušanka je i po tome izuzetak. Ona pokazuje da odbojka i fakultet mogu ruku pod ruku, te da čak i tada može da nađe vremena za ljude do kojih joj je stalo.
“Usputno sa odbojkom završavam i fakultet. Na početku mi je bilo teško da uklopim oboje, ali uz dobru organizaciju sam to uspjela. Slobodno vrijeme najviše volim da provodim sa porodicom ili prijateljima uz kafu i zajedničko druženje”, ističe Dušanka Petrović.
