Milica Milošev je bivša crnogorska košarkaška reprezentativka. U 26. godini postala je majka, ali je to nije spriječilo da se brzo vrati na parket. Danas ima dvoje djece i sa 30 godina bavi se trenerskim poslom u Njemačkoj i planira da ponovo zaigra.
Uloga majke učinila je ispunjenom ženom i dala joj dodatni motiv da na terenu pokaže da i poslije porođaja može da se bavi sportom na visokom nivou.
Na konferenciji „Sport iz drugog ugla“, koja je u organizaciji Sekretarijata za kulturu i sport Podgorice i NVO “Svijet-Mondo”, izdavača portala Sportfem održana u Podgorici, govorila je na temu „Majčinstvo i sport“.
„Mene je majčinstvo veoma promijenilo jer sam ranije, da tako kažem, imala burniji život. Mnogo sam naučila kroz majčinstvo, koje mi je dosta pomoglo da sazrim kao osoba. Imala sam 26 godina kada sam rodila sina Duška i od tog trenutka sam počela da živim drugi život, mnogo mirniji i mnogo ljepši“, rekla je naša košarkašica
Milica se brzo nakon porođaja vratila treninzima.
„Nije bilo potrebe za dužom pauzom. Samo 13 dana nakon porođaja počela sam da treniram, naravno sve u dogovoru sa ginekološkinjom, koja me pratila. Rekla mi je da sve radim u nekim granicama, dok ne osjećam bol, ili teškoću. Počela sam sa čučnjevima i iskoracima i na taj način sam pripremala mišiće“, objašnjava Milica.
Utakmice je počela da igra ranije nego što je pretpostavljala.
„Porodila sam se u aprilu i plan je bio da se vratim poslije nove godine. Međutim, trenirala sam tokom cijelog ljeta i trener koji je u to vrijeme vodio tim pitao me želim li da počnem već u avgustu. Rekla sam mu da bih rado zaigrala, ukoliko on procijeni da sam dovoljno spremna za povratak. Tako sam odmah krenula da igram, tri mjeseca poslije porođaja i to bez ikakvih problema. Istina, imala sam koji kilogram više jer sam dojila bebu. Međutim, mislim da sam bolju košarku igrala nakon porođaja jer sam bila smirenija i opuštenija“, ističe nekadašnja reprezentativka.
Milica naročito pamti učinak iz prve utakmice po povratku na parket.
„Bila sam se uželjela košarke. Jedva sam čekala da se vratim. U prvoj utakmici protiv Hanovera, koji je bio jedna od najjačih ekipa u ligi, igrala sam 17 minuta i ubacila 23 poena. Jednostavno, igrala sam bolje poslije porođaja jer me motivacija pokreće na nevjerovatan način“, prisjetila se Milica.
U vrijeme kada je sin Saša bio beba, bukvalno su svi ljudi iz Osnabrika, kluba u kojem radi, bili uz nju i pomagali joj, dok je nešto teža situacija uslijedila kasnije kada je rodila Sofiju.
„Imala sam dadilju koja je trebala da ga čuva, ali bukvalno nije bilo potrebe da joj dajem sina jer su ga praktično svi u klubu čuvali. Bilo mi je mnogo lakše u to vrijeme sa njim, nego sada sa kćerkom Sofijom. Kada je on bio beba, bila je korona i praktično niko nije išao na posao. Uglavnom su ljudi radili od kuće ili su imali skraćeno radno vrijeme, pa su mogli da mi pomognu. Sada je teže jer treniram sa timom i spremna sam da opet zaigram i bio je plan da to uradim ove sezone. Međutim, porodica mi nije ovdje, a ne mogu nekom da poslije osam sati na poslu kažem da ću mu donijeti dijete na čuvanje, dok igram. Sofija je još mala i žao mi je da je ostavljam na duži period. Desi se nekad da odem sa ekipom na put, da me nema dva dana kod kuće. Bilo bi teško da to radim stalno jer je Sofija mala, a da je starija ne bi bio problem. Ona nije kao Duško navikla na druge ljude. Zbog toga sam pomoćni trener, i dalje radim svoj posao, idem na treninge i utakmice, ali imam slobodu da, ako mi je dijete bolesno javim da ću kasniti na trening. Imamo veliku podršku od predsjednika kluba Saša (muž i trener ekipe) i ja, pa sam sa te strane fleksibilnija“, istakla je Milica Milošev.
