Iza svjetskog rekorda, velikih medalja i briljantne atletske karijere krije se priča koju Pola Redklif godinama nije mogla da ispriča.
Britanka je posljednjih dana prvi put otvoreno govorila o strahu, osjećaju krivice i nemoći koje je proživjela nakon što je 2020. godine njenoj tada 13-godišnjoj kćerki Isli dijagnostikovan rijedak oblik raka jajnika – maligni tumor veličine 16 x 13 centimetara.
Sve je počelo simptomima koji su djelovali gotovo bezazleno – umorom, dugim spavanjem, promjenama raspoloženja i bolnim menstruacijama. Tek kada je Isla napipala kvržicu u stomaku, porodica je potražila ljekarsku pomoć. Dijagnoza je potvrđena za svega nekoliko dana, a već sedmicu kasnije počela je hemoterapija.
„Kao roditelj, apsolutno krivite sebe“
Redklif kaže da je najteže bilo prihvatiti da su znakovi bolesti izgledali kao uobičajene tinejdžerske promjene.
„Kao roditelj, apsolutno krivite sebe što nijeste ranije povezali sve znakove. Posmatrani odvojeno, nijedan nije djelovao dovoljno ozbiljno.“
Isla je prošla operaciju i tri ciklusa hemoterapije, a u aprilu 2021. dobila je ono čemu se svaka porodica nada – potvrdu da nema znakova bolesti.
Međutim, dvije godine kasnije uslijedio je novi veliki strah. Rutinski MRI pokazao je sjenku na preostalom jajniku, zbog čega je Isla prošla dvije operacije. Na kraju se ispostavilo da nije riječ o povratku raka, već o benignoj anomaliji.
„Ne možete odraditi hemoterapiju umjesto svog djeteta“
Iako je tokom karijere bila sinonim za mentalnu snagu, Redklif kaže da ju je bolest kćerke naučila koliko je roditeljstvo drugačija vrsta borbe.
„To je najteža stvar kroz koju roditelj može proći. Možete ih držati za ruku, biti uz njih svakog trenutka, ali ne možete odraditi hemoterapiju umjesto njih.“
Upravo ju je Isla, kaže, naučila šta znači istinska hrabrost.
„Rekla mi je: ‘Mama, ovdje ima djece kojoj je mnogo teže nego meni. Ja samo moram da nastavim.'“
Danas, iako je bez znakova bolesti, Paula priznaje da strah nikada u potpunosti ne nestaje.
„Živim u stalnom strahu. Kada jednom prođete kroz dječji rak, taj osjećaj vas nikada potpuno ne napusti.“
Maraton kao pobjeda života
Pet godina nakon dijagnoze, Isla je istrčala Londonski maraton kako bi prikupila sredstva za organizaciju Children With Cancer UK. Njena majka je trku komentarisala za BBC, ali kaže da joj je to bio jedan od najemotivnijih trenutaka u životu.
„Bila je potpuno iscrpljena, ali kada se jednog dana osvrne, biće ponosna na sebe. Kada se Isla nečemu posveti, ona to dovede do kraja.“
Ovo morate vidjeti
