Bavljanje sportom od djetinjstva važno je iz mnogo razloga, a ni mlađi profesionalni sportisti u Crnoj Gori najčešće ne poklanjaju dovoljno pažnje svom tijelu, kaže za Sportfem Milovan Ljubojević.
Kondicioni trener, profesor, doktor nauka i čovjek koji je veći dio života u sportu, idealan je sagovornik za temu problema gojaznosti i kako se sportom boriti protiv velikog problema koji imamo u našoj zemlji.
Dobra stvar je da sve više ljudi pokušava da se riješi gojaznosti, posebno žena.
„Sve više ljudi počinje da vježba, a čini mi se da više žene vode računa o tjelesnoj masi. Najviše je njih između 30 i 45 godina,“ kaže Ljubojević za Sportfem i nastavlja:
„Najčešći razlog viška kilograma je pretjerani unos kalorija, kao i neadekvatna ishrana. Naravno, nedostatak kretanja je opšte poznata činjenica. Nije dovoljno samo povećanje fizičke aktivnosti. Vježbanje bez korigovanja ishrane neće dati željene efekte.“
Tu se vraćamo osnovama, tačnije djetinjstvu. Vježbanje u tim godinama neće samo poboljšati razvoj, već će omogućiti da i u kasnijim godinama lakše se izborite sa eventualnim viškom kilograma.
„Naravno da je bavljenje sportom u djetinjstvu od velike važnosti. Osim sto steknu pravilne navike, osobe takođe formiraju muskulaturu, koja će mnogo lakše u kasnijim godinama moći da se održava i da trpi napore treninga,“ kaže popularni Mikica, koji otkriva i jednu zanimljivost:
„I mlađi profesionalni sportisti u Crnoj Gori još uvijek nedovoljno pažnje poklanjaju razvoju svog tijela… Obično se javljaju pred pripreme ili kada dođe do nekog zdravstvenog problema.“
Osnov i tog problema mogao bi biti što se na početku ne posvećuje dovoljno pažnje. Kada počnu da treniraju.
Važan je odabir sporta
Roditelji, za vas je vrlo važno da na forsirate djecu. Neka uživaju u sportu, bez pritiska.
„Djeca bi trebalo da se od najranijeg doba počnu baviti sportom, tačnije nekom vrstom redovne fizičke aktivnosti. Sa polaskom u školu, mogu započeti treninge u nekoj školici ili klubu, takođe, mogu mijenjati razlicite sportove i discipline, nije poželjno usmjeravati ih prerano u samo jedan sport,“ kaže Ljubojević.
Ipak, ni trening sam po sebi nije dovoljan.
„Smatram da se djeca većinom uključuju u sport na vrijeme, ali je opet nedovoljno fizičke aktivnosti u slobodnom vremenu. Jer oni na trening dolaze prevozom, ne bave se sportom kod kuće, na raspustu, na selu… Tako ostanu osuđeni na ta tri treninga sedmično, što je nedovoljno za njihove potrebe za kretanjem,“ priča Ljubojević i okreće se istraživanjima.
„Po istraživanju iz 2019, Malović je došao do rezultata da je 22,2 odsto djece sa povišenom tjelesnom masom. Godinu kasnije u istraživanju Baćovića rezultati su bili slični, ali u nekim drugim istraživanjima, imali smo još poraznije rezultate. Čepić je 2022. istraživala razlike u mofrološkim karakterestikama djece u Tivtu koja pohađaju redovnu Osnovnu školu i onih koji idu u inostranu školu. U inostranoj školi je procenat prekomjerno uhranjene i gojazne djece 35,89%, dok je u domicilnoj školi zastupljenost dosta veća, i iznosi čak 64,7%.“
Zato djecu treba ohrabrivati da se bave sportom, ali ne i umjesto njih odlučivati.
„Za odabir sporta, kada za to dođe vrijeme, roditelji treba da osluškuju želje djece, dostupnosti sporta, savjet stručnjaka koji će uzeti u obzir mnoge druge faktore: morfološke karakteristike, motoričke sposobnosti, psihološke karakteristike i slično… Bavljenje sportom mnogo će, možda odlučujuće uticati na sprječavanje gojaznosti. Osim bavljenja sportom, potrebno je stvarati zdrave navike u ishrani, pravilni obroci, užine…“
Fizičko vaspitanje mora biti bolje i odgovornije organizovano
Djeca mnogo vremena provode sjedeći, igrajući video igre ili koriste mobilne telefone. U tome leži i ogroman problem gojaznosti kod djece osnovnoškolskog uzrasta u našoj zemlji.
„Uzroci su apsolutno nekretanje – voze se do škole, do treninga, do druga, na proslave rođendana, voze se liftom, u kolicima… Ishrana je čak manji problem. Ako uporedite ranije generacije, ishrana je bila slična, a bilo je manje gojazne djece,“ kaže Milovan i dodaje:
„Za djecu je, prema nekim istraživanjima potrebno da pješače i 20 kilometara dnevno.“
Sigurno da ne pomaže ni potpuno zapostavljanje fizičkog vaspitanja, kao predmeta u školama.
„Problem nastave fizičkog vaspitanja je ogroman i višeslojan. Ali, rješiv. U Sloveniji su, kao odgovor na nedostatak kretanja, uveli nastavu fizičkog svakog dana. Takođe, treba vratiti u upotrebu otvorene terene.“
Zato odgovor mora biti sistematski.
„Redovna i odgovorna nastava fizičkog vaspitanja, plus treninzi u sportu, plus šetnja u svakodnevnim aktivnostima. Uz malo korigovanja ishrane, brzo bi riješili ogroman problem gojaznosti.“
Ovaj tekst je finansiran sredstvima iz Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija Ministarstva kulture i medija.
