Vanja Matunović je ove sezone jedna od zvijezda I ženske odbojkaške lige.
Tek 16-ogodišnja odobjkašica Mediterana igra fenomenalnu sezonu, često je i najbolja poenterka kola.
Protiv Morače je sakupila čak 32 poena.
“Titula MVP-a kola je nešto što mi mnogo znači, to je rezultat uloženog truda i rada. Ona mi dodatno daje vjetar u leđa da nastavim još jače i da se ne zadovoljim samo jednim priznanjem već da težim ka tome i u predstojećim kolima. Ali, odbojka je kolektivna igra i bez velike pomoći saigračica ne bi bilo ni mojih dobrih igara. Uostalom, najvažniji nam je rezultat ekipe, a individualni učinak dolazi tek poslije toga”, kaže Vanja Matunović za zvanični portal Odbojkaškog saveza Crne Gore, koja je u posljednjem kolu upisala 22 poena u susretu sa Akademijom.
Zbog toga što joj je prioritet rezultat ekipe, Vanja je ostala pomalo razočarana i pored svoje blistave igre u tom susretu sa Moračom, u kojem je Mediteran vodio sa 2:0 u setovima, a onda izgubio naredna tri, od kojih i treći i peti na razliku…
“Naša ekipa ove sezone igra u podmlađenom sastavu, to su sve igračice moje godište i godinu dana starije od mene. Poraz protiv Morače možda nam je i najteže pao ove sezone. Ali, na nama je da se fokusiramo na svaki naredni meč i da ga doživimo kao novu šansu. Atmosfera u ekipi je na nivou i sigurna sam da ćemo trudom i radom ispuniti naš cilj, a to je opstanak u Prvoj ligi”.
A priča o Vanji Matunović zapravo ovdje počinje. Podatak da je nedavno, 10. decembra napunila tek 16 godina, te da je već kapiten svog tima, vjerovatno govori više od svih komplimenata koji joj se mogu uputiti. Ipak, i tako mlada, odavno se druži sa odbojkaškom loptom…
“Odbojku sam krenula da treniram u prvom razredu osnovne škole. Sve do prvog srednje, trenirala sam u Petrovcu, u klubu Libero. Mali klub kojim se ponosim. U njemu sam napravila svoje prve odbojkaške korake, stekla prijateljstva za cijeli život. Svakako je za to najzaslužnija moja trenerica Marija Đedović, koja me je svemu ovome naučila. Po polasku u srednju školu, odlučila sam da pređem u Mediteran, gdje su jači i naporniji treninzi. Treneri Marko Bagarić i Peđa Ćorluka naporno rade sa nama i ulažu sve svoje vrijeme kako bi nam prenijeli znanje. Oni su nam velika podrška pored terena.”
Vanja ide u drugi razred Gimnazije u Budvi. Odbojku i školu idealno je uklopila, stiže i jedno i drugo, a namjerava da tako bude i ubuduće. Petrovac voli, ali “vuče” je komšiluk s druge strane Jadrana…
“Petrovac je grad u kojem sam odrasla i lijepo mi je u njemu, ali voljela bih da se preselim u Italiju i zaigram u jednoj od najjačih liga na svijetu. Pored odbojke, takođe planiram da upišem fakultet. I dalje se dvoumim oko toga šta bih studirala, ali sigurna sam da će to biti pravo ili inspekcijski poslovi.”
A kada je sport u pitanju, ima jednu veliku želju:
“Smatram da je poziv za reprezentaciju san i cilj svakog sportiste. Do sada nisam imala priliku da nastupim u reprezentativnom dresu, ali svakako je to nešto što bi mi predstavljalo veliku čast, ogromno zadovoljstvo i ispunilo me ponosom. To je nešto čemu težim. Seniorska reprezentacije je već nešto veliko, ali smatram da ću kroz nekoliko godina biti zrelija i iskusnija igračica i, nadam se, članica seniorske reprezentacije Crne Gore.”
Kaže da voli i da odgleda dobru odbojku, a posebno prati zvijezde ovog sporta koje igraju na njenoj poziciji korektora.
“Gledajući Evropsko prvenstvo koje je održano prošle godine u Beogradu, za oko mi je zapala Italijanka Paola Egonu, koju, uz Tijanu Bošković, smatraju jednom od najboljih igračica na svijetu. Ona je izabrana za najbolju odbojkašicu šampionata.”
