Osmjeh na njenom licu govori sve: Barbara Umber voli da trči. Zapravo nikada nije prestala. U dobi od 83 godine, trči u prosjeku 50 kilometara nedjeljno.
“Često me pitaju kako mogu? Moj odgovor je da trčanjem imam osjećaj slobode, blagostanja, komunikacije sa prirodom, sa drvećem, sa poljima”, kazala je Barbara.
Prošle godine je oborila svjetski rekord u svojoj starosnoj kategoriji tokom šampionata Francuske u atletici, pretrčavši 125 kilometara u roku od 24 sata.
Ali, Barbara nije ispunila svoju misiju: njen san je da sljedeće godine učestvuje na Olimpijskim igrama u Parizu u okviru manifestacije „Maraton za sve“. Prvi put u istoriji olimpizma na olimpijskoj maratonskoj stazi moći će da trče “obični” ljudi.
Organizatori su saopštili da će podijeliti 20.024 startna broja, s tim da će učesnici biti izabrani nasumičnim izvlačenjem. Barbara bi, ipak, mogla da dobije i protekciju. Na tome rade članovi njene porodice.
“Pitali smo od ministarku sporta da li Barbara može da računa da će biti na spisku učesnika Maratona za sve. Ljubazno nam je odgovorila da će vidjeti postoji li mogućnost da joj se dodijeli startni broj”, rekao je Žak Umber, njen suprug.
“Zaista se nadam da ću biti na spisku. Trči se noću, a ja obožavam da trčim noću. Moj suprug Žak radi na tome, uspostavio je kontakte. Ali do sada se niko nije javio da potvrdi da ću ispuniti želju. I moja djeca rade sve što mogu kako bih dobila tu majicu i našla se na startu”, nadovezala se Barbara.
Barbara je rođena 9. jula 1939. u malom njemačkom gradu Ahern, blizu francuske granice, sjeća se bombardovanja savezničkih snaga tokom Drugog svjetskog rata. Počela je da trči sa 43 godine, najstarija je žena koja je istrčala maraton u Parizu prošlog mjeseca – bio je to njen 57. maraton u životu. Prešla je stazu za šest sati, 21 minut i jednu sekundu. Njena kuća je puna pehara i medalja sa raznih takmičenja, a ove godine planira da istrči još dva maratona, u Dablinu i Valensiji.
“Naravno da usporavam s godinama. Treba mi više odmora. Veoma sam pažljiva sa treninzima i ishranom, jer sam svjesna svojih godina i naravno moram da poštujem ograničenja koja mi godine nameću. Poslije maratona u Parizu nisam uopšte imala bolove. To je znak da sam se dobro spremila”, kaže Barbara.
Za Barbaru bi učešće na maratonskoj trci na Olimpijskim igrama bilo „krunsko dostignuće”. Sigurna je da bi i sa 84 godine kompletirala trku, jer ne planira da uskoro prestane da trči. Prestaće, kaže, tek kada počne da plače zbog bolova u zglobovima.
