Dvostruka osvajačica Zlatne lopte, Aleksija Puteljas, u centru je pažnje svjetske fudbalske javnosti uprkos tome što nije na terenu, već na oporavku od teške povrede – kidanja ligamenata koljena – koju je pretrpjela prošlog ljeta.
Fudbalerka Barselone je za mogni magazin Glamour pričala o svojoj profesiji, počecima, povredi i strasti sa kojom živi ovaj sport.
“Ponekad imam osjećaj da sam provela mnogo vremena kao u pećini, jer su moji prioriteti drugačiji od prioriteta većine tvoje generacije, prijatelja… To je profesija 24/7 koja takođe ne traje cijeli život , samo dok si u eliti… Možda je slično onome kako muzičari žive. Imala sam sreću da igram na terenu pred 90.000 ljudi, vidjeti njihova lica… kao da igraš za njih. Predstavljate toliko ljudi i toliko ljudi čeka da pobijedite. To je veoma neobično“, kazala je.
Na početku fudbalske karijere imala je veliku pomoć porodice.
“Sjećam se kako je moj otac dolazi sa posla iscrpljen, vozio me je na trening, čekao da završim, da se istuširam, a dolazili smo kući u 11 uveče… Mnogo se promijenilo, sadašnje generacije koje počinju imaju bolje mogućnosti i to me raduje”.
Aleksija priznaje da joj je teško palo to što zbog teške povrede nije mogla da igra Evropskom prvenstvu u Engleskoj prošle godine.
“To su utakmice koje volim da igram i odjednom sam bila svjesna da neću moći. Isto osjećam sada, kada Barselona igra. Muka mi je od toga što ne mogu da pomognem. Ne bih mogla da kažem da li je bilo gore tada ili sada. Pokušavam da doprinesem timu koliko mogu iz svoje situacije, ali onda dođem kući tužna”, kaže Aleksija.
Fudbal, kaže, zahtjeva maksimalnu posvećenost, ali osnova je ljubav.
„Ako stvarno ne volite fudbal, nećete imati dugoročni uspjeh. Mislim i da je fudbal poseban. Da jedanaest igračica ili igrača misli isto u isto vrijeme da bi postigli istu stvar, za mene je to umjetnost“, kazala je ona.
