„Zašto muškarci mogu, a žene ne?“: Dvije sportske ikone u borbi protiv zastarjelih društvenih normi

Legendarna američka skijašica Lindzi Von (41) bila je gošća Marije Šarapove u podkastu “Pretty Tough”, u kome su dvije sportske ikone razgovarale o karijeri, povratku nakon teških povreda, društvenim normama i tome zašto se žene u sportu često procjenjuju po mnogo strožim pravilima nego muškarci.

Von, olimpijska šampionka iz Vankuvera 2010. i četvorostruka osvajačica Svjetskog kupa, vratila se takmičenjima 2024. godine nakon petogodišnje pauze.

Međutim, na Olimpijskim igrama u Milanu i Kortini 2026. doživjela je jednu od najtežih povreda u karijeri, zbog koje joj je, kako kaže, prijetila čak i amputacija noge.

U novembru je očekuje još jedna operacija, nakon koje će odlučiti da li će pokušati još jedan povratak ili završiti karijeru.

Šarapova je razgovor otvorila citatom koji je Von izgovorila prošle godine:

„Niko ne očekuje da uradim bilo šta, ali svi očekuju da uradim sve.“

Pitala ju je kako se nosi s tako kontradiktornim očekivanjima, na šta je Von odgovorila da je upravo to iskustvo obilježilo njen povratak.

„S jedne strane govorili su da sam prestara i da više ne mogu ništa. S druge strane očekivali su da uradim sve. Ako nisam ispunila baš sva očekivanja, bila sam razočaranje.“

Ipak, kaže da je na cijelu situaciju gledala drugačije.

„Za mene je to bila pobjeda bez obzira na rezultat, jer sam znala da ću nadmašiti očekivanja drugih. Imam veoma visoke standarde prema sebi, ali mislim da ovu kontradikciju osjećaju mnoge žene.“

Von smatra da društvo i dalje drugačije doživljava godine muškaraca i žena u sportu.

„Muškarci mogu da se takmiče u bilo kojem životnom dobu. Pogledajte Toma Brejdija ili Luisa Hamiltona. Toliko je sportista koji pomjeraju granice i nastupaju na vrhunskom nivou i u poznijim godinama. Ali iz nekog razloga, kada su žene u pitanju, to još nije potpuno prihvaćeno.“

Dodaje da su zastarjele društvene norme još duboko ukorijenjene.

„Postoji očekivanje da žena u određenim godinama mora da osnuje porodicu, da život ide tačno određenim redosljedom. Možda je tako bilo prije 15 ili 20 godina, ali danas više nije.“

Kako ističe, medicina je napredovala, životni vijek je duži, a žene danas imaju mnogo više mogućnosti da same odluče kada žele da postanu majke.

„Ne govorim samo o sportistkinjama. Toliko je ambicioznih žena koje osjećaju potpuno nepotreban pritisak. Trebalo bi da možemo da kažemo: ‘Sada je moj trenutak. Spremna sam. Godine nisu važne.’“

Von smatra da nije pogrešno prvo izgraditi karijeru i finansijsku sigurnost, a tek potom razmišljati o roditeljstvu.

„Zanimljivo mi je da prvo izgradiš svoju budućnost, dom i stabilnost, a onda imaš vrijeme da budeš roditelj bez stalnog balansiranja između svega. Svjesna sam da je to privilegija, ali mislim da je vrijedno razmišljanja.“

Na kraju dodaje da joj nije jasno zašto se društvo toliko bavi granicama ženskih mogućnosti.

„Zašto smo toliko opsjednuti time šta žene mogu ili ne mogu? Zašto jednostavno ne podržavamo jedni druge i ne dozvolimo svakome da živi onako kako ga čini srećnim?“

Šarapova i Von govorile su i o negativnoj strani društvenih mreža. Iako kaže da ima „debelu kožu“, američka skijašica priznaje da su je komentari na internetu pogađali, naročito tokom oporavka od povrede.

„Trudim se da poslije trke dam sebi vremena i da živim u trenutku. Na društvenim mrežama je, nažalost, vrlo malo pozitivnih glasova. Neke stvari koje ljudi napišu zaista je teško podnijeti.“

Prisjetila se i koliko se svijet promijenio od njenog olimpijskog zlata 2010.

„Instagram i Fejsbuk tada su tek počinjali. Danas su toliko prisutni da ljudi gotovo više ne žive u trenutku i u svom svijetu. Sport, odnosno takmičenje, postao je jedno od rijetkih mjesta gdje čovjek može da bude potpuno sam sa sobom.“

Govoreći o jezivoj povredi iz Milana i Kortine, Von je opisala trenutak koji je nikada neće napustiti.

„Pogledala sam svoju nogu i uplašila se. Imala sam osjećaj: ‘To nije moja noga. To nisam ja. Ovo mi se ne dešava.’“

Kaže da je bol koji je tada osjetila bio veći od svih preloma koje je ranije doživjela, pa čak i od brojnih povreda koljena tokom karijere.

Za mlade sportistkinje ima jednostavnu poruku:

„Padovi, izazovi i sposobnost da se ponovo podigneš jedna su od najvažnijih životnih lekcija.“

Hoće li se još jednom vratiti na stazu, još ne zna.

„Voljela bih bajkovit kraj – da se vratim, osvojim olimpijsko zlato u spustu i završim karijeru na najljepši način. Ali ne treba mi još jedna titula da bih bila srećna i ponosna na sve što sam postigla.“