Njihovo ćutanje tokom intoniranja himne Irana na Azijskom kupu za žene u martu postalo je jedan od najupečatljivijih trenutaka turnira.
Šest mjeseci kasnije, Atefeh Ramezanisadeh i Fatemeh Pasandideh prvi put su javno objasnile zašto nisu zapjevale – i zašto su odlučile da se ne vrate u domovinu.
U intervjuu za australijsku emisiju 60 Minutes, dvije bivše reprezentativke Irana otkrile su da je njihov gest bio protest protiv nasilnog gušenja demonstracija i represije teheranskog režima nad građanima koji su izlazili na ulice.
„Željele smo samo da stanemo uz svoj narod. Plašila sam se, ali sam znala da niko ne smije biti ubijen samo zato što protestuje“, kazala je 34-godišnja Ramezanisadeh.
Iran je 2. marta izgubio od Južne Koreje na otvaranju Azijskog kupa, ali je mnogo više pažnje od rezultata izazvala tišina reprezentativki tokom himne. U Iranu su pojedini mediji igračice nazvali izdajnicama, dok su širom Australije demonstranti tražili da im se omogući politički azil prije povratka ekipe kući.
Ramezanisadeh priznaje da je bila svjesna posljedica.
„Ćutanje je moglo da znači bilo koji oblik torture. Oduvijek sam željela da himnu pjevam ponosno i iz srca, ali zbog svega što se dešavalo u Iranu jednostavno nisam mogla.“
Njena saigračica, 22-godišnja Fatemeh Pasandideh, kaže da je odluka bila najmanje što su mogle da učine za ljude koji su izgubili živote.
„Moj narod je rizikovao sve i mnogi su ubijeni. Ovo je bilo apsolutno najmanje što smo mogle da uradimo za njih.“
Australijski ministar za imigraciju Toni Berk potvrdio je da u trenutku utakmice nijednoj igračici nije bio ponuđen azil, naglašavajući da je upravo njihov čin pokrenuo lavinu događaja. Tema je ubrzo postala međunarodno pitanje, a o njoj su razgovarali i predsjednik SAD Donald Tramp i australijski premijer Entoni Albaneze.
Na kraju je sedam članica iranske delegacije prvobitno prihvatilo mogućnost humanitarnih viza, ali su sve osim Ramezanisadeh i Pasandideh odustale od zahtjeva i vratile se u Iran.
Dvije fudbalerke danas žive u Brizbejnu, nastupaju za poluprofesionalni klub Wynnum Wolves, a u avgustu su dobile australijsko državljanstvo.
Iako su dobile novi dom, cijena njihove odluke bila je ogromna. Kažu da mjesecima nisu razgovarale sa porodicama.
„Roditelji su me molili da se vratim. Govorili su mi da mi se ništa neće dogoditi i da je Iran moj dom. Rekla sam im da sam odlučila – ne vraćam se“, ispričala je Ramezanisadeh.
Najveća želja obje igračice ostala je ista.
„Sanjam da se jednog dana vratim u Iran, ali u drugačijim okolnostima – kada ljudi budu slobodni, srećni i kada ću moći bez straha da zagrlim svoju porodicu“, poručila je Pasandideh.
Ovo morate vidjeti
