Legendarna rukometašica Budućnosti Sandra Kolaković odlučila je da napusti klupu Medicinara.
Smatra da je pravo vrijeme da ode sa kormila matičnog kluba.
„Prije četiri godine sam se vratila u svoj grad Šabac, u svoj matični klub Medicinar, iz ljubavi prema rukometu, gradu i klubu, sa namjerom da organizaciono i kvalitativno pomognem napredak Medicinara. Uz veliki entuzijatam, zajedno sa predsjednikom Radukicem, uz velike napore, prepreke i odricanja, reorganizovali smo mladje kategorije, podigli nivo uslova za rad i život u klubu. Strategija nam je bila da što više nasih mladih igračica, kao i talentovanih igračica iz Srbije, zauzme mjesto u seniorskom timu. Mnoge od njih su vrlo brzo izborile mjesta i u reprezentativnim selekcijama mladjih kategorija, tako da danas možemo biti ponosni na nastupe(Aleksandre Krstić, Une Obrenović, Tamare Kojić, Tamare Glišić, Aleksandre Vasić, Tamare Mandić, Nine Kažić, Lane Mijailović- RK “ Vojvodina“) u kadetskim i juniorskim selekcijama Srbije. Odnedavno imamo i seniorskog kandidata, Tomkovic Anu. Za ove uspjehe su zaslužni svi treneri mladjih kategorija i prvoga tima, uz kapitena Anu Radović koja se vratila rukometu, na naše insistiranje, da bi dala primjer kvalitetom, posvećenošću i borbenošću“, napisala je Sandra na svom Fejsbuk profilu.
Nisu izostale i rezultatske ambicije.
„Postepeno smo željeli da gradimo tim i klub i da jednog dana zaigramo finale ili osvojimo trofej u Srbiji. Ove sezone smo uspjeli u tome. Na putu do finala i u samom finalu, uprkos porazu, protiv Jagodine, prezentovali smo sav talenat i kvalitet naših igračica kao i kluba za koji smo se toliko zdušno borili sve ove godine. U razvoju i zivotu kluba, pa i svih nas koji u njemu radimo, postoje prelomne tačke kada treba donositi odredjene odluke na osnovu predvidjanja, okolnosti, osjećaja. Kod mene se upravo to desilo. Iz istog razloga iz kojeg sam se vratila u moj Medicinar, iz najiskrenije ljubavi, sada iz njega i odlazim. Nastupile su okolnosti u kojima ne mogu biti produktivna kao do sada i ne osjećam da u takvim uslovima klubu mogu da dam doprinos kakav bih zeljela i koji sam do skora davala. Moja odluka je plod nagomilavanja situacija koje su stvorile ovaj moj osjećaj“, istakla je Sandra i dodala:
„Odluka nije ishitrena, nije plod ljutnje ili bijesa. Donijela sam je prije polaska u Kraljevo, a saopštila predsjedniku Radukiću, saradnicima i igračicama u svlačionici, neposredno nakon završetka finalne utakmice Kupa Srbije. Sigurna sam da će mi nedostajati rad sa mladim igracičama. Rukomet je moja ljubav, ne nikako posao i naravno da ce i dalje ovaj divan sport biti prisutan u mom životu. Zahvaljujem se svima u klubu, igračicama, kolegama, nasim navijačima, novinarima, kao i svima sa kojim sam saradjivala u protekle divne četiri godine. Igračicama i Medicinaru želim sve najbolje u daljem sportskom i životnom razvoju i uvijek ce biti na posebnom mjestu u mom srcu!.“
