Skoro dvije decenije atletikom se uspješno bavi naša reprezentativka Vesna Pavlićević. U „kraljicu sportova“ ušla je slučajno, na nagovor porodice, a danas su joj najveća podrška muž i trener Ivan i sin Filip, koji je uvijek ushićen kada je majka na pobjedničkom postolju.
Zanimljivo je da atletika nije bila prvi sport u karijeri šampionke Crne Gore.
„Atletikom sam počela da se bavim sa 16 godina. Prije toga sam trenirala karate i džudo,a onda sam počela da se bavim atletikom i to slučajno. Iako potičem iz sportske porodice, nisam mogla da zamislim sebe da se bavim ovim sportom. Međutim, na nagovor najbližih otišla sam na međunarodnu trku u Danilovgradu na pet kilometara, gdje sam se pojavila bukvalno bez treninga i osvojila drugo mjesto. Brža od mene bila je iskusna atletičarka iz Leotara iz Trebinja. Nisam prije ove trke uopšte trenirala atletiku, već sam na nagovor najbližih,odlučila da pokušam“, prisjetila se Vesna svojih atletskih početaka u razgovoru za Sportfem.
Upravo je trka u Danilovgradu bila uvod u ono što će se dešavati kasnije.
„Nekako u tom momentu se dosta klubova zainteresovalo za mene. I to ne samo iz Crne Gore, već i iz susjednih država. Međutim, tada sam planirala da upišem fakultet u Podgorici i odlučila da počnem da treniram u Atletskom klubu Podgorički maraton.U tom klubu sam već skoro dvije decenije. Osvajala sam titule šampiona Crne Gore u više disciplina na srednjim i dugim prugama,kao i plakete za najbolju u svojoj kategoriji. Nažalost, u to vrijeme nisu se pratili i bilježili svi rezultati kao danas. Nije bilo portala i društvenih mreža, pa nisu upisani svi moji vrijedni rezultati iz tog vremena“.
Jednu trku sa početka karijere naročito dobro pamti.
„Sjećam se da je bila trka u juniorskoj konkurenciji. Trčale smo na 2000 metara i toliko sam bila ubjedljiva da sam pobijedila na način što sam za kilometar bila brža od drugoplasirane iskusne takmičarke.To mi je bio još jedan signal da sam izabrala pravi sport za sebe“.
Godinama nakon toga Vesna je bila redovan učesnik brojnih značajnih atletskih manifestacija.
„Nastupala sam na brojnim međunarodnim takmičenjima i sa reprezentacijom i individualno. Na tim takmičenjima sam stekla veliko iskustvo, a posebnu draž imaju takmičenja gdje predstavljam svoju državu i uvijek se rado odazovem na poziv selektora Osmana Erovića.“
Ipak, uvijek je za bilo kakav uspjeh, neophodna podrška najbližih.
„Imam sina Filipa i naravno da imam obaveze kao majka. Međutim, i pored toga, izdvajam vrijeme za trening. Upravo mi je Filip uz supruga Ivana najveća podrška i u teškim trenucima tokom nekih napornih trka pronalazila sam energiju razmišljajući o tome kako me bodre i vjeruju da ću uspjeti da napravim dobar rezultat“.
Podgorici nedostaje atletski stadion. Mnogo bi za sve one koji izaberu ovaj sport značio jedan takav objekat.
„Nadam se da će Ministarstvo sporta učiniti sve što je njegovoj mogućnosti da se u skorije vrijeme završi atletski stadion. Mislim da je to neophodno za dalji razvoj crnogorske atletike.“
Vesna vrijedno trenira jer je uskoro čeka nacionalni šampionat, dok ima i jedan veliki cilj, kada su u pitanju nastupi na međunarodnoj sceni.
„Nadam se da ću se pripremiti za Igre Malih zemalja,da ću ispuniti normu, što mi je ujedno i želja. Očekuje me polumaraton u Sarajevu,gdje se nadam ličnom rekordu.Uskoro me čeka Prvenstvo Crne Gore, gdje ću nastupiti na 800 i 1500, a možda i u nekim drugim disciplinama, ali ove prve dvije su mi primarne. „, istakla je Vesna Pavlićević
Suprug Ivan je i trener, ali kaže da nema popusta kada se ozbiljno priprema za takmičenja.
„Kao trener se trudim da joj pomognem u svakom pogledu. Tu sam i kao moralna podrška. Iako smo porodica, to ne gledam kada se priprema za takmičenja, već sam izuzetno strog trener. Zahvalan sam na saradnji generalnom sekretaru Atletskog saveza Milanu Madžgalju, direktoru Miloradu Vuletiću, predsjedniku Gojku Banjeviću i naravno selektoru Osmanu Eroviću, jer nam obezbjeđuju uslove za rad, iako nije lako. Uvijek nam izlaze u susret za sve što nam je potrebno“, istakao je Pavlićević i poslao poruku onima koji tek počinju da se bave ovim sportom:
„Atletika nije samo talenat samo, već prije svega ogroman rad i odricanja, koji su neophodni za dobre rezultate.“
Ovaj tekst je dio projekta finansiranog kroz Fond za pluralizam Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija
