Sport odgovor na gojaznost: Žana Pavićević savjetuje – Trčanje pomaže duhu i tijelu, prilagodite tempo svojim mogućnostima

Trčanje je sjajna stvar za duh i tijelo, ali treba da osluškujete svoj organizam i priladogite mu tempo, kaže za Sportfem naša triatlonka Žana Pavićević. Navodi i da je veoma važno obratiti se ljekaru i uradite labarotorijske nalaze, kako biste bili sigurni da ste spremni za trčanje i treninge uopšte.

Koristi od trčanja su brojne, ali nekada ne treba žuriti, ukoliko niste u dobroj formi.

„Bilo koja fizička aktivnost je dobra za sprečavanja gojaznosti i ubrzavanje metabolizma. Meni recimo trčanje prija jer u njemu uživam, pomažem sebi da potrošim kalorije i ubrzam metabolizam. Ne mogu svi da se bave trčanjem, prije svega iz zdravstvenih razloga. Recimo, kada je osoba previše gojazna, ne savjetuju se da počne odmah sa trčanjem. Brzi hod je u tom slučaju bolji izbor, makar na početku“, ističe Žana.

Za ljude koji se amaterski bave sportom ima nekoliko profesionalnih savjeta.

„Za rekreativce je dovoljno da treniraju tri do četiri puta sedmično, uz kombinaciju treninga. Tu ima više opcija. Recimo da se trče kraće distance, uz brži tempo, ili da se ide na duže distance tokom koje bi se tempo treninga nekoliko puta mijenjao. Preporučila bih i trčanje uz brdo jer se na taj način aktivira više grupa mišića i samim tim se više kalorija potroši. Između trčanja su važne i vježbe snage i istezanja. Nije neophodno da se radi sa većim težinama, već da se pripremi tijelo za trčanje“, savjetuje naša sagovornica.

Trčanje nije samo dobro za fizičko stanje organizma.

„Održavanje fizičke kondicije, potrošnja kalorija, kao i čuvena istinita poštapalica „u zdravom tijelu zdrav duh“ su stvari zbog kojih bih preporučila trčanje. Fizička aktivnost oslobađa od psihičkog stresa, sa kojim se svi suočavamo svakodnevno. Ali, koliko god čovjek trenirao, bez izbalansirane ishrane, ne može da postigne željene rezultate. Međutim, ja sam protiv toga da ljudi robuju brojanju kalorija i da se nikad ne pojede ništa slatko“, kaže triatlonka.

U odnosu na stanje organizma, treba planirati treninge.

„Ljudima koji su početnici, prvo bih savjetovala da krenu sa brzim hodom. Dakle, u startu sve zavisi od kondicije, ali i konstitucije. Krupnijim osobama bih preporučila brzi hod. Najvažnije je da se čovjek pokrene, a kasnije da osluškuje svoje tijelo i na osnovu toga planira treninge“, predlaže Pavićević.

Ljudi rijetko odlaze kod ljekara prije nego što ozbiljnije počnu da treniraju. To bi trebalo da bude obaveza, bez obzira da li imaju višak kilograma.

„Ne samo za gojazne, već svakom ko se ozbiljnije bavi fizičkom aktivnošću, predložila bih da se javi ljekaru prije početka treninga. Mi triatlonci imamo godišnje preglede koji obuhvataju labarotorijske nalaze, preglede interniste i kardiologa. Na taj način se može provjeriti da li eventualno postoje smetnje ili opterećenje za bavljenje fizičkom aktivnošću. O zdravlju treba voditi računa jer dosta često se dešava da ljudi ne znaju za fizičke mane dok ne krenu sa treninzima. Koliko god banalno zvučalo, uvijek treba slušati organizam. Ako vam tijelo kaže da usporite, treba da odmorite. To je znak da nešto ne radite dobro, da je prejak tempo, ili da ishrana nije dobra“, objašnjava Žana.

Trčanje je, smatra Žana Pavićević, najpristupačnije od svih sportova za rekreativce.

„Volim trčanje, ali i biciklizam i plivanje. Trčanje preporučujem jer je za njega potrebno najmanje opreme i vremena, ali možda najviše volje. Mislim da je najpristupačnije jer su potrebne udobne patike, šorts i majica“, kaže naša sportistkinja.

Kada su najmlađi u pitanju, treba startovati sa vježbama prikladnim njihovom uzrastu.

„Djeca treba da počnu sa vježbama koordinacije, a ne trčanjem. Postoje neke teretane u kojima mogu da djeca od treće godine treniraju. Rade neke vježbe, koje su prikladne njihovom uzrastu. Svakako bih predložila da se djeca što prije fizički aktiviraju, kako bi se pravilno razvijala“, kaže Pavićević.

Trčanje je mnogima motonono, naročito ako nemaju sa kim da krenu na stazu. U društvu je lakše prebroditi taj izazov.

„Savjetovala bih svima da nađu nekog ko može da trči otprilike istim tempom. To znači i olakšava trčanje. Lakše je odlučiti se i otići na treninge ako nađete prijatelja ili ekipu za to. Kada sam studirala sa najboljim drugom sam umjesto kafe išla na trčanje. To je bio lagani tempo, ali nam je koristio, kao fizička aktivnost u pauzi od učenja. Ne treba da vas demotiviše, ako vidite nekog da trči brže od vas. To treba da vas dodatno motiviše jer taj neko je do određenog nivoa došao poslije mnogo treninga i odricanja“, savjetuje sagovornica Sportfema.

Na kraju predlaže da se trči na otvorenom iz više razloga, iako je nekad neophodno kilometražu „odraditi“ na traci.

„Mnogo više volim trčanje na otvorenom, naročito ako može da se nađe priroda, da se udahne čist vazduh. Na traci se može trčati kada su loši vremenski uslovi. Međutim, meni je potpuno drugačiji osjećaj kada trčim u teretani, u odnosu na trčanje napolju. Mnogo teže mi je na traci jer treba recimo da trčim pola sata i gledam u jednu tačku, dok se napolju za to vrijeme, sigurno nešto desi. Uvijek je otvoreniji prostor bolji, koliko god da je hladno, čovjek se zagrije“, zaključila je Žana Pavićević.

Ovaj tekst je finansiran sredstvima iz Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija Ministarstva kulture i medija.