Rajković: Profesorima treba više prakse, fizička aktivnost je antistres terapija u vremenu u kojem živimo

Fizička aktivnost i izbalansirana ishrana neodvojive su u vremenu u kojem živimo. Ozbiljan zadatak je pred profesorima fizičkog vaspitanja da u školama daju prave savjete novim generacijama, kako bi se razvijale na pravi način.

O zdravstvenim protokolima, izazovima i trenutnom stanju sportske medicine u Crnoj Gori na konferenciji „Sport iz drugog ugla-vol 5“ govorio je profesor fizičkog vaspitanja i personalni trener Marko Rajković.

„Mislim da generalno profesorima fizičkog vaspitanja treba više prakse, nego teorije i da neko ko je ušao u trenerske vode, mimo profesorskog posla, na seminarima stiče ta znanja. Kao profesori fizičkog vaspitanja možemo uočiti povrede, ali nije naše da reagujemo. U Gimnaziji „Slobodan Škerović“ ima preko 2000 učenika i često se dešavaju neke sitne povrede. Mi smo obučeni da pružimo prvu pomoć. Obično su to distorzije, uganuća. Blizu nam je Hitna pomoć, pa ih uz pratnju profesora tamo vodimo. Mislim da je konstanta edukacija neophodna profesorima fizičkog vaspitanja. Jako je važno da više profesor bude u sali zbog velikog broja đaka, a na sreću imamo odličnu saradnju sa kolegama u Gimnaziji „Slobodan Škerović“, rekao je Rajković.

Praćenje fizičkog razvoja djece u periodu odrastanja veoma važno. Neophodno je da se praćenje vrši u kontinuitetu.

„Tokom nastave iz predmeta Zdravi stilovi života svakog prvaka izmjerimo, uzmemo podatke o težini i visini. Čak smo do ove godine uzimali mišićnu masu i body mass indeks i na osnovu toga dolazimo do informacija o psihofizičkom stanju učenika. U prvom razredu u posljednjih nekoliko godina nemamo problem sa gojaznošću, čak je više zastupljena neugranjenost u tim godinama. Više se to dešava u trećem i četvrtom, kako se primiče 18. godina. Moguće da su više aktivni kao mlađi, pa da se nakon toga malo zasite“, ističe Rajković.

Ulazak u sport moraju da prate i redovni ljekarski pregledi, kako bi se znalo stanje organizma svakog mladog čovjeka.

„Jako su bitne analize da se urade na vrijeme, kako bi odvojili profesionalni od amaterskog sporta. Neophodno je da se uradi ultrazvuk srca, analize krvi. Mislim da u tom uzrastu veliki uticaj imaju roditelji, koji tek kada dođe problem, reaguju. Generalno se kasno uoče deformiteti kod djece u tom periodu kasne adolescencije i onda je teško reagovati. Kada su mlađi, sa vježbama se postižu rezultati. Imamo probleme koje se ne čine ozbiljnim, ali to jesu, poput povreda mišića, tetiva. Nemaju na startu jake simptome. A onda je najteže raditi kada je neko povrijeđen i osjeća bol“, objašnjava Rajković.

Klubovi nerijetko ne rade kako bi trebali. Uslovi su nerijetko daleko od neophodnih za pravi razvoj sportista.

„Uslovi za bavljenje sportom u mladim godinama nisu na visokom nivou kod nas. Zbog toga brojni sportisti odlazi najčešće u susjedne države i tamo postaju imena. Kao razredni starješina u sportskom odjeljenju, znam kako funkcionišu brojni klubovi. Čast izuzecima, ali je većina na amaterskom nivou. Kada je zdravlje učenika u pitanju, potrebne su češće kontrole jer u ovim godinama im se dešavaju promjene. Zbog toga je neophodno da se uključe ministarstva i državne institucije“, ističe Rajković.

Redovna fizička aktivnost važna je koliko i ishrana. Od najmlađih godina potrebno je da svi nađemo vrijeme za sebe.

„Prije je bilo dovoljno da djeca u adolescentskom uzrastu budu aktivna tri puta sedmično po sat. Po novim istraživanjima moraju biti svakodnevno aktivni između 45 minuta i jednog sata. Samo sa fizičkom aktivnošću mogu da se potroše kalorije koje unosimo. Jako je bitno rasporediti obroke da prije svega budu količinski ograničeni, da ih imamo više dnevno, ali manjih. Neophodno je da svakog dana nađemo sat za fizičku aktivnost za sebe. Ona je naročito u vremenu u kojem živimo postala pravi antistres. Fizička aktivnost i ishrana su neodvojive“, zaključio je Marko Rajković.