U engleskom fudbalu rijetko šta može da iznenadi – ali priča koja dolazi iz Hednesforda jedna je od onih koje obaraju s nogu.
38-godišnja fudbalerka Hednesford Tauna, Kazana Parnel, provela je cijeli život uz fudbal.
Ipak, nije mogla da zamisli da će jednog dana istrčati na teren rame uz rame sa 16-godišnjom kćerkom Remajom Ozborn, i to u nedjelju, u zvaničnoj utakmici engleskog FA kupa.
„Kao majka, uvijek želiš najbolje za svoje dijete. Nekad vidim loptu na metar od gola i pomislim – pusti nju da je ubaci. To je osjećaj koji se ne može opisati“, kaže Parnel.
Iskusna igračica, koja je tokom karijere nastupala za Birmingem, Fulam, Čarlton i Notingem Forest, ranije se povukla iz fudbala.
Sve dok nije stigao poziv koji joj je promijenio planove – od bivše saigračice Laure Hodžkis, danas trenerisce Hednesforda.
„To je bila iskra koja mi je trebala da se vratim na teren“, prisjeća se Parnel.
Ubrzo nakon toga, Remaja je napunila 16 godina i otišla na probni trening.
„Čim ju je Laura vidjela, samo je rekla: Potpisuješ. Tako je naš zajednički san počeo“, priča Kazana.
Majka i kćerka danas su tandem u napadu. Već su zajedno pogađale, kreirale akcije, a u prethodnom kolu Kupa Kazana je asistirala Remaji za gol.
„Na terenu smo nevjerovatno povezane. Znam šta će uraditi prije nego što krene, a i ona osjeti kada ću pobjeći iza odbrane. Kao da se sporazumijevamo bez riječi“, kaže Parnel.
Fudbal je u Remajinoj krvi – njen djed Ajsak Osborn, kao i stric Ejsea, bili su profesionalci.
„U našoj kući si uvijek sa loptom. Nisam imala mnogo izbora“, smije se Remaja.
Put koji je kćerki bio otvoren, a majci nije
Parnel se dobro sjeća sopstvenog odrastanja.
„Nije bilo ženskih timova. Igrala sam sa dječacima i molila trenera svog brata da me ubaci makar deset minuta.“
Upravo zato je ponosna što je njena ćerka odrasla u drugačijem okruženju – sa mogućnostima koje ona nije imala.
„Ono što je meni nedostajalo – njoj je danas dostupno.“
Iako Remaja sanja profesionalnu karijeru, majka ostaje čvrsto na zemlji.
„Nikad neću vršiti pritisak. Neka uživa. Ako jednog dana kaže da više ne želi da igra, biću uz nju.“
Obje priznaju: zajednički treninzi, analize, smijeh i razgovori o fudbalu dodatno su ih povezali.
„Vidjela sam je kako postiže het-trik. Mislim da je cijeli stadion čuo moj glas. Za majku nema većeg ponosa“, kaže Kazana.
Ovo morate vidjeti
