Andrea Berišaj je djevojka koja je talentom i posvećenošću izrasla u jednu od najperspektivnijih evropskih i svjetskih takmičarki u tekvondu, a koja je u prvoj godini nastupa u seniorskoj konkurenciji nagovijestila da njeno vrijeme tek dolazi i da su vrhunska dostignuća na najvećoj sceni mogući, i to u kontinuitetu.
Nedavno je ostvarile rezultate koji su odjeknuli – osvojila je tri bronzane medalje na velikim takmičenju – prvo na Evropskom prvenstvu u olimpijskim disciplinama, zatim na Svjetskom prvenstvu za do 21 godine u Keniji, a na kraju i na Evropskom U 21 šampionatu…
“Osjećaj je zaista sjajan, divno je biti na pobjedničkom postolju i predstavljati sebe i svoju zemlju. To je ostvarenje sna, a nadam se i da je samo najava za još veće uspjehe u budućnosti”, kaže Andrea.
Za Andreu su velika takmičenja dio niza značajnih turnira – to zapravo znači da u tekvondu ne može da tempira formu, već su treninzi i pripreme proces koji traje neprekidno…
„Kontinuitet takmičenja nam ne dozvoljava da se posebno spremamo za neko posebno takmičenje. Imali smo bazične pripreme, jako smo ih dobro uradili, a kontinuitet rada je počeo da daje rezultate”, kaže Vlado Stanišić, njen trener u klubu S 3, kao i u reprezentaciji Crne Gore.
„Mi smo stalno u treningu, svakog mjeseca imamo po dva takmičenja najmanje, tako da je potrebno da stalno budem u formi. Nastojim da svakog dana budem sve jača i bolja”, ističe Andrea.
Andrea ima samo 18 godina, tek je ušla u seniorsku konkurenciju, nakon sjajnih rezultata u juniorskoj, a sada su naspram nje mnogo iskusnije i jače rivalke…
„Najviše sam morala da unaprijedim snagu, jer su protivnice jače, iskusnije, fizički dominantnije. Veliki fokus sam stavila na mentalnu pripremu, na samopouzdanje i koncentraciju pred mečeve sa rivalkama koje su jače od mene”, ističe Andrea, a njen trener napominje:
“Radna je, vrijedna, posvećena, a ima veliki potencijal da napreduje u svakom segmentu, što posebno raduje”.
Nakon ovakvih rezultata, Andrea više nije nova djevojka na sceni, već takmičarka koja ima visoke ambicije…
„Nije mi važno ko mi je protivnica, nikog se ne plašim. U svaki meč ulazim sa ciljem da pobijedim”.
Kao i svaka mlada sportistkinja koja plijeni talentom i željom, i Andrea ima najveći san – nastup na Olimpijskim igrama. Može li da ga ispuni već u Los Anđelesu 2028.
„Naravno da mogu. Da ne vjerujem u sebe, ne bih bila tu. Znam da je potrebno mnogo truda i makar malo sreće, ali imam svoje ciljeve i neću stati dok ih ne ostvarim”, kaže Anđela.
“Postavili smo visoko ciljeve. Los Anđeles je izgledan, ako se sačuvamo od povreda i nastavimo ovim tempom. Postoje koraci do to tog cilja, mi smo spremni na odricanje i na veliki rad da bismo uspjeli. Imamo dosta posla i do Los Anđelesa, ali i poslije Los Anđelesa”, ističe Stanišić.
A za Andreu je borba za olimpijski san posebno emotivan – jer ga sanja zajedno sa sestrom Anđelom, koja je takođe velika naša tekvondo nada, osvajačica najvećih medalja iz mlađih kategorija, a koja se trenutno oporavlja od druge teške povrede koljena.
„Sanjamo isti san i idemo zajedno ka tome da ga ostvarimo”, zaključuje Andrea.
Andrea, iako ima samo 18, već sada ima misiju da bude uzor još mlađim generacijama. I prihvata je sa zadovoljstvom, a njen savjet još mlađim od nje je da probaju tekvondo. Sigurna je da će ga zavoljeti…
„Tekvondo je zaista lijep i atraktivan sport, koji razvija i um i tijelo. To je sport koji vas uči o samopoštovanju, disciplini i hrabrosti. Upoznajete sebe na način na koji niste očekivali. Zato, vjerujte u sebe, trenirajte sa osmjehom i sve će se isplatiti”.
Ovo morate vidjeti
